Za šaku kuna

Za šaku kuna

Tržište rabljenih sportskih modela nikada nije bilo bogatije niti su cijene bile povoljnije, izdvojili smo četiri nama najzanimljivija modela

Obožavam hot hacheve! Zašto? Prije svega zato što si ih, kao i većina, mogu priuštiti, a pružaju veliko zadovoljstvo u vožnji. Definicija hot hatcha vrlo je jednostavna: u malu karoseriju ugurati što snažniji motor te složiti ovjes koji pruža dovoljno gripa i zabave. Nažalost, zbog velikih davanja koja će nastupiti nakon prvog srpnja, ni oni više neće biti toliko pristupačni, neki novi modeli poskupjet će i više od 40.000 kuna. Vjerujem da će upravo zbog toga oživjeti tržište rabljenih.

Izabrali smo četiri favorita koji su prilično česti na našim cestama i kojih ima dovoljno na tržištu rabljenih. Danas već za 75.000 kuna možete voziti sportski auto s 200 i više KS, a da pritom ne morate kupovati „mačka u vreći“, već auto s jasnom povijesti i u jako dobrom stanju. Ono što veseli u toj priči je i relativno jeftino održavanje. Nije kao kad kupite stari M5, pa vas račun od 15.000 kuna za prednje kočnice podsjeti na to da je ipak riječ o BMW-ovu M modelu. S ovim ćete se autima svaki dan voziti po gradu, ići na posao, razvoziti obitelj, i to s potrošnjom od 10 do 12 litara, a kad odete na servis, teško će račun biti veći od 2000 kuna. Opet, kada vas ulovi „žuta minuta“, pružit će vam osmijeh od uha do uha te performanse koje će raditi poprilične probleme puno snažnijim i razvikanijim sportskim autima. Najvažnije, iz tih automobila svi možemo izvući maksimum i pritom uživati kao da vozimo tri puta skuplji sportski auto.
Krenimo redom, u našoj priči glavni su likovi Civic Type R, prva generacija Méganea RS, Clio III RS i neuništivi Golf V GTI. Svi oni nude iznimno puno za relativno malo novca.

Druga generacija Honde Civic Type R ujedno je prva koja se mogla kupiti u Europi, to je model koji je i najteže naći u dobrom stanju po oglasima. Ako ste u potrazi za pravim „hardcore“ atmosferskim motorom, malom težinom i odličnim performansama, onda je ovo jedna od mogućnosti koje svakako morate pogledati. Najveći je problem naći ovakav primjerak kao na slikama. Neki su bili česti posjetitelji utrka dok se vozio cup u Hrvatskoj i nakon toga su složeni da izgledaju kao novi. Za te će vam vlasnik reći: „Ma auto je ko beba, prije mene ga je vozio doktor!“

Najbolje je tražiti model iza facelifta, 2004. Prema Hondinoj literaturi zbog zahtjeva kupaca popravljeno je ponašanje na limitu.

Bježite od takvih, kao i onih koji su sumnjivo složeni nakon sudara.

Što se tiče samog motora, iako je to Honda, ne znači da je neuništiva, često su se vlasnici iživljavali dok je još hladan, a i rijetko su primjerci ostali serijski. Naravno, ako je auto redovito servisiran i bez obzira na to što se nije štedio, neće biti nikakvih problema i prevalit će 200.000 i više kilometara bez ikakvih problema. Samo 1210 kg i 200 KS znači da je Type R opasno brz, a tomu pridonose i prilično kratko proračunati stupnjevi prijenosa. Stotku će uloviti za 6,7 s i neće stati do 235 km/h. Kada sjednete u njega, činit će vam se kao da se netko igrao, sve je jako spartanski, čak su i oznake na izlazima ventilacije loše obojene. Ipak, s onim najvažnijim – upravljačem, sjedalom i papučicama – nema tih problema. Sve je podređeno jurnjavi, čak je i „smiješno“ visoko postavljena ručica mjenjača. Upravo je taj mjenjač jedan od boljih dijelova auta, precizan i brz, pravo je zadovoljstvo mijenjati brzine. Da ne bi bilo zabune, ovo nije auto za lijenčine, treba ga vrtjeti preko 5000 o/min da bi išao, ali tada vraća trostruko. Ovjes je prilično tvrd i nije jednostavno juriti po lošoj cesti. Ako je podloga dobra, Civic je iznenađujuće brz, predvidljivo ponašanje i brz upravljač izvući će vas iz većine situacija ako pretjerate. Ipak, treba znati granice jer stražnji kraj zna na naglim kočenjima, pogotovo ako je cesta loša, iskočiti naglije nego što planirate.

Potpuna suprotnost Civicu je Golf GTI. Za razliku od Type R-a koji ima dvije razine vožnje, sporo ili jako brzo, ovaj nudi puno veću svestranost. U Golfu možete ugodnije putovati nego bilo u kojem drugom hot hachu, a ako odlučite juriti, neće vam predstavljati nikakav napor ili stres. Za razliku od Honde, on nudi i sredinu, brzu vožnju bez pretjerivanja. Ujedno, Golf je i s najboljom unutrašnjosti, ne samo po položaju sjedenja nego i po izradi. Teško će se naći netko komu neće odgovarati nizak položaj za upravljačem i odlična sjedala.

U osnovi, Petica GTI serijski jako je pouzdan auto, svi motori pomalo troše ulja i treba obratiti pažnju na letve upravljača.

Za razliku od Hondina atmosferca koji najveću snagu od 200 KS razvija na gotovo 8000 o/min, TFSI istu snagu postiže na 5100 o/min. Ipak, najveća razlika između ova dva auta nastaje kada pogledate okretni moment – Honda ima 196 Nm na 5900 o/min, dok VW ima 280 Nm od 1800 do 5100 o/min. U praksi to znači da u Type R-u uvijek morate biti u barem jednom stupnju niže da biste ubrzali isto. 

Problem s Golfom je u jednoličnom ponašanju, možemo reći da je dosadno savršen. Gotovo da nema razlike u vožnji na limitu ili u normalnoj vožnji. Nakon jurnjave u Civicu izaći ćete znojni i izmoreni, ali s osmijehom od uha do uha, dok će vam nakon jurnjave u Golfu nešto nedostajati, do svega se dolazi prelagano. Naravno, GTI je puno bolji auto za svaki dan i to će neki znati više cijeniti, sve ovisi što želite od auta. Također, kada vam kod GTI-ja nije dosta snage, možete je nadograđivati gotovo unedogled. Ponuda u oglasniku je i više nego bogata.

 

Clio RS je s druge strane u puno stvari sličniji Civicu, atmosferski dvolitreni motor s 200 KS i 215 Nm obožava okretaje. Kratki prijenosni omjeri jamče puno posla s mjenjačem, ali će vam zato olakšati posao da motor držite iznad 5500 o/min.

Za dvolitreni atmosferac u RS 197 možemo reći da je doslovno „otporan na metke“. Ako nije prčkano po njemu.

Po unutrašnjosti je 197 na pola puta između Honde i Golfa. Nije loš, ali nije ni savršen, sjedi se dobro i prilično nisko, ako naiđete na Recaro opcijska sjedala, držanje tijela bit će još bolje.Slično kao i kod sjedala na GTI-ju, na Recaru znaju nastradati bočne stranice od ulaženja i izlaženja iz auta.

Ono gdje Clio apsolutno oduševljava je količina gripa i brzina ulaska u zavoj. Ako ga vozite kao da ste ga ukrali, bit će prokleto brz. Za razliku od Civica, puno više prašta na limitu te dopušta više preupravljanja. Vjerojatno je najzabavniji za vožnju u ovome društvu.

Drugi Renault u ovoj priči je Mégane 225, i to u svojoj prvoj verziji. On je u ovome društvu najsnažniji i s najviše okretnog momenta, pokreće ga dvolitreni turbomotor i po performansama je, barem što se tiče pravocrtnog gibanja, i najbrži. Cijene po oglasima kreću već od 65.000 kuna naviše.

Megane RS 225 u osnovi je dobar kao GT auto ali nije pravi sportaš. 

Za razliku od kasnijih verzija, F1 i R26, 225 nikada nije bio previše cijenjen. Motor nikada nije bio problem, već ponašanje u vožnji, nije nudio očekivanu oštrinu od Renaultsport modela. Problem nije predstavljao samo brzi izlazak iz zavoja, koji je uglavnom rezultirao dimnim signalima, nego i brzi ulazak. Mégan je jednostavno previše radio i nepotrebno gubio grip. Vlasnik ovog modela to je donekle riješio zamjenom stabilizacijskih šipki preuzetih s kasnijeg R26.

Iako 225 nikada neće biti brz i precizan kao R26, tu je razlika u cijeni. Što se tiče samih ubrzanja, ona su jako slična. Mégane 225 predstavlja dobru kupnju onima koji traže jako brz auto za relativno malo novca. On će biti jako brz i sposoban dokle god ne pretjerate, ako pak želite ono najbolje, uštedite još malo i uzmite R26.

Na neki način svaki od ovih auta ima neku svoju draž. Civic će posebno cijeniti oni koji žele pravi ekstremni atmosferski auto, dok bi nekome mogao biti previše naporan jer ne nudi sredinu. Mégane je iznimno sposoban i vjerojatno će biti dovoljan većini, iako ni u čemu nije dovoljno dobar da bi se isticao, dok će Golf vjerojatno biti bolji izbor ako tražite „turbaka“. On će pak svakomu biti i više nego idealan, ali ne očekujte „rock and roll“. Ako pak tražite jeftino uzbuđenje, ne morate tražiti dalje, tu je Clio 197. Naravno da nije dobar kao GTI za svakodnevnu vožnju, ali je zato i jeftiniji barem 30.000 kuna. Istina, s njim ne možete juriti baš svaki dan, a s obzirom na današnje uvjete na cestama to je sve teže, ipak, onih pet minuta kada ulovite tu mogućnost, za to je stvoren Clio. Nije najbrži, najljepši niti najbolje napravljen, ali će vas zato natjerati da se smijete kao malo dijete svaki put kad ulovite onih pet minuta na nekoj zavojitoj cesti.