Savršena oluja

Savršena oluja

Deset najboljih sportskih automobila u izboru za EVO automobil godine 2014. Samo jedan može otići s poželjnom titulom pobjednika. Odaberite svoje favorite…

Slike: ASTON PARROTT & GUS GREGORY

S naše lijeve strane je šuma Kielder Forest, vjerojatno najzahtjevnija etapa britanskog relija. S naše desne strane je cesta B6357. Dvoraca, prirodnih rezervata, šuma i jezera ne manjka na ovome prostoru između Engleske i Škotske. Bajkovito. Rosa se zadržava na drveću i travi, ptice kruže i kriješte na nebu. Nama, nenaviklima na ovo podneblje, sve malo vuče na atmosferu dvoboja. Iz daljine dopire zvuk koji se nimalo ne uklapa u tu idilu. Neprivlačan zvuk motora. Možda smo u pravu za dvoboj. Zvuk postaje sve bliži.

Uskoro to postaje jedini zvuk koji čujete. Miješaju se pištanje, brujanje i režanje. Mehanički zvuk niske frekvencije. Dok se izvor zvuka približava, možete čuti i detalje: skok okretaja pri izmjeni u nižu brzinu i škripu guma. Zatim ga ugledate – crvenog, bijelog i ljutog. To je Renaultsportov Mégane 275 Trophy-R – izgleda poput spoja relijaškog automobila i tenisice za trčanje. Jethro izlazi iz njega, raširenih očiju. Posljednji put vidio sam taj izraz lica kad je skinuo trkaću kacigu nakon prve vožnje u utrci 24 sata Nürburgringa. „Ovaj automobil je poput mini-Speciale,“ objasnio je između nekoliko gutljaja vode.

Nakon Méganea pristižu i ostali automobili. Poprilično besprijekoran Aston Vanquish s grgljanjem V12 motora i sjajnim linijama. M3 posve snažan i mišićav. BMW i8 iz budućnosti. Ferrari iz zemlje gdje svi nose čepiće za uši…Preostali suci – Henry, Dickie, Dan, Marino i Richard – izlaze, jedan po jedan, iz preostalih automobila.

Dok cijenjeno društvo uspoređuje bilješke i dojmove, kolege odgovorni za slike, u kojima vi upravo uživate, uživaju malo manje. Natovareni foto-opremom zauzimaju pozicije po okolnim brdima, pokušavajući uhvatiti baš „onaj kadar“ i “onu fotku”. Uložili smo puno truda u ovaj izbor. Nije ovo jedan od onih izbora u kojem svi dobivaju. Nema titule Miss simpatičnosti i fotogeničnosti. Mi odabiremo samo jedan automobil. Taj je pobjednik i odnosi sve. Proizvođači baš i nisu za tu ideju i više im odgovara da svatko bude nagrađen.

Ponekad se dogodi da proizvođači ne žele sudjelovati. Ovaj put je Lamborghini odbio sudjelovanje, ističući da je prerano podvrgnuti Huracán skupnoj usporedbi s ocjenjivanjem. Bili smo iznenađeni i razočarani, jer Lamborghini obično podupire ovakve izbore. Ne samo da podupire, već i...
Dobili smo sve druge automobile koje smo željeli, a stojeći na ovom proplanku dok sunce počinje isušivati rosu, nitko od nas ne sumnja u to da će ova usporedba biti izvrsna. Tko će biti proglašen pobjednikom? Ugodno se smjestite, nastavite čitati i sve ćemo vam otkriti…

S PREOSTALIH 300 METARA PALCEM POMIČEM lijevu tipku na upravljaču i Ferrarijevi pokazivači smjera uključuju se dok se pripremamo iza nas ostaviti cestu A1. Večer je prekrasna. Nebo probire kroz ormar, isprobavajući ružičastu i narančastu odjeću, iščekujući jedan od raskošnih zalazaka sunca. Svi smo ga se poželjeli nakon ove zime, zato mu tepam. Preda mnom je još 160 kilometara vožnje cestom A68, a do večere htio bih biti u hotelu.

Sjedeći gotovo na podu, položaj sjedenja u Speciale čini se malčice uspravnijim nego što biste očekivali, ali tanka i relativno niska instrumentna ploča, prekrivena alkantarom, unutrašnjosti pruža osjećaj prozračnosti.

Sa 605 KS i tako otvorenim cestama, lako je prelaziti puno kilometara. Nailazimo na Micru koja oklijeva na kružnom toku, i premda se nadam da će skrenuti desno, odlučuje se otići lijevo. Nema veze. Cesta je nakon izlaska s kružnog toka ravna, a uz Speciale u drugoj brzini prolazimo cijelu ravnicu za vrijeme dok je mali srebrni Nissan uspio doseći očitu maksimalnu brzinu od 68 km/h. Nekoliko oštrih izmjena brzina kasnije i jarka žuta točka nestaje iza obzora.
No, daleko od pogleda ne znači i daleko od doživljaja kada je riječ o Speciale. Čak i kad mislite da ga vozite tiho, dovoljno je glasan da nadglasa sve bolide F1 na startnoj crti.

Krenite iznad 4000 o/min ili pomaknite papučicu gasa dovoljno da se otvore ventili na ispušnom sustavu i krajolikom će u krugu od nekoliko kilometara odzvanjati automobilistički plač 4,5-litrenog V8 motora s „flat-plane“ radilicom. Proizvodi toliko decibela da se pitate zar još ima snage za pokretanje kotača.
Vožnja Ferrarija visokim brzinama stvara iznimnu ovisnost, ali je iznimno opasna za vašu vozačku dozvolu, pa pokušavam usporiti na umjereniju brzinu i smiriti se pritiskom tipke na upravljaču sa simbolom „neravne ceste“. Ona opušta amortizere i osjećate kako se automobil malo opušta, kao da je otpustio remen nekoliko rupica nakon obilnog jela.

"U idućih nekoliko dana trebali bismo jednom zauvijek odlučiti je li M3 vozački stroj koji treba iskoristiti, ili u njemu uživati zbog bezvremenskog spoja žestoke brzine i neosporive praktičnosti?"

Lijepo je to što čak i pri razumnim brzinama možete uživati u preciznom vođenju prednjeg kraja automobila kroz zavoje ili se prepustiti trenutnoj reakciji okretaja i prijenosnih omjera dok pomičete jednu od velikih polugica od ugljičnih vlakana za mijenjanje brzina. Najbolje od svega je to što se, unatoč odličnom prianjanju, čini vrlo jednostavnim isprovocirati ga i zabaciti stražnji kraj na praznim kružnim tokovima. Prva generacija MX-5 na ćelavim gumama ne bi učinila proklizavanje tako lakim.

ALP 6016

Motor se gasi s trkaćom žestinom, a 130 eura kasnije brojke prestaju treperiti, a bezolovno gorivo prestaje teći čim je pumpa škljocnula. Kad sam izašao sa Shellove benzinske postaje, već se smračilo, a uskoro su ksenonska svjetla osvijetlila obline Vanquisha, F-type Coupea i 650S na parkiralištu pred hotelom. Hoće li oni ili ostali modeli biti dovoljno dobri da pobijede Speciale u idućih nekoliko dana? Otkrivanje toga bit će poprilično zabavno.

IDUĆEG JUTRA KAD SAM STIGAO NA DORUČAK, Marino je pomicao komad prženog kruha po tanjuru i borio se s dimljenom ribom. Budući da nisam htio prekidati njihovo objedovanje, poslužio sam se sokom od cijeđene naranče i kroz prozor promatrao vanjski prizor. Prekrasan je dan. Sunce još nije do kraja izašlo, ali nebo je posve plavo, a osjeti se svježina koju prati jedino svježi sok koji pijem. Dok se ostatak tima krenuo spuštati na doručak, počeli smo kovati plan uz jaja i slaninu. M3 i Mégane stigli su nedugo nakon mene sinoć, dok su Audi S1, Cayman GTS i Golf R jutros krenuli sjeverno prema nama, pa bi bilo dobro da se sretnemo s njima na granici.

Želio sam voziti novi M3. Već je i njegova pojava, agresivno nagnuta prema naprijed uz savršeno proširene blatobrane, dovoljna da ga istakne, čak i među svim ostalim, manje praktičnim egzotičnim automobilima. Na dugačkim ravnicama zbilja je dovoljno brz da se ostali moraju potruditi kako bi zadržali BMW-ov prtljažnik u vidnom polju. Odaziv gasa je zadivljujuće oštar, kao i promjene brzina, premda se čini da na izmjeni u višu brzinu udaraju uz umjetnu hitrost. Maksimalna snaga od 431 KS i 550 Nm omogućuju M3-u ubrzanje od 0 do 160 km/h za manje od devet sekundi, dok kolega u Jaguaru iza trudi se zadržati sitan razmak. Zvuk M3 je neobičan; ponekad ima duboki zvuk sportskog dizelaša, a ponekad poput prigušenog rednog šesterocilindraša, a kad vozite na nižim okretajima, određenom brzinom bruji poput aviona propelerca kojem nije precizno podešen motor.

Ako ćete htjeti iskoristiti svu tu snagu, trebat će vam dobre kočnice da biste je obuzdali, a nasreću, novi F80 (i dalje se čini neobičnim da nije riječ o E oznaci) pozabavio se najvećim problemom starijih M automobila. Sad je prisutna snažna papučica puna osjećaja koja će vas snažno zaustaviti.

Lijepo je biti u Škotskoj i voziti kroz divlja, otvorena prostranstva močvarnih polja. Ove ceste bit će zahtjevne i otkriti sve mane koje naših deset finalista skriva. M3 se počeo mučiti sad kad su zavoji postali neravniji i uži. Prednji kraj automobila čini se neobično teškim pri skretanju u zavoj, a upravljanje se čini pomalo umjetno odmjerenim. Povećajte brzinu i besprijekoran stražnji ovjes postat će neobičan, stražnji kraj čini se pretvrdim s amortizerima postavljenima u postavku Sport Plus, dok uz postavku Sport previše poskakuje. Neobično. Kroz primamljiv desni zavoj stražnji kotači započinju proklizavati, a zatim još snažnije proklizavaju kad turbopunjači potaknu neizbježno bočno proklizavanje. Premda se to dogodi naglo, lako ga je zadržati i vraća mi vjeru u njega, ali to je prolazan trenutak.

„Znam što misliš. Tijekom sinoćnjeg penjanja činio se običnim i neuzbudljivim,“ rekao je Jethro kad sam izrazio svoju zabrinutost. Trenutačno nam je veća briga vezana uz crveni znak koji nas obavještava da je cesta kojom smo htjeli voziti zatvorena. Dakle, očekuje nas dugi obilazak. Svi mijenjaju automobile, nakon čega sam se našao u automobilu s turbopunjačem i mjenjačem s dvije spojke. Ako želite da automobil skrati vrijeme vožnje obilaznim cestama, onda je 650S pravi automobil za to.

Unutar prva dva kilometra, dok se još igrate s položajem sjedala i amortizerima u postavci Normal, McLaren se vozi uz prekrasno podatan osjećaj, kao da mu ovjes redovno vježba jogu četvrtkom navečer. Zatim shvatite da se automobil ispred vas udaljava, pa prebacite u postavku Sport, nekoliko puta pomaknete lijevu polugicu za izmjenu brzina (pritom se čuje klik, kao kad otvarate datoteku klikćući mišem na računalu), pritisnete papučicu gasa i svijet oko vas počinje se kretati unatrag.

DSC 4924

Nevjerojatno je to što je McLaren podatan i staložen čak i pri zapanjujućim brzinama. Staloženost vas toliko ohrabruje da počinjete raščlanjivati cestu pred vama i postajete sve brži, sve dok se stražnji spojler pri svakom kočenju ne počne podizati, pri čemu u zrcalu podsjeća na merkata koji se stalno podiže. Upravljanje se čini mirnijim od Ferrarijevog, a prednji kraj malo snažnije gura prema naprijed, pa se može činiti da ga morate snažnije usmjeravati u uže zavoje, ali 650S je zapravo nevjerojatno brz. Mogli biste pomisliti da je motor poseban zbog snage na srednjim okretajima, ali zapravo je najzanimljiviji na visokim okretajima, premda zvuk još uvijek nije toliko uzbuđujuć koliko biste to očekivali.

"GOLF IMA SULUDU STABILNOST I SIGURNOST, PA VAM SE ČINI DA MOŽETE VOZITI SVE DO GRANICE PRIANJANJA I ONDA JE POSVE PRESKOČITI."

Dok se upuštamo u niz uskih, slalomskih zavoja koje ću dobro upoznati tijekom usporedbe, približavam se automobilu sprijeda. No, dobro se bori, kočeći kasno na ulasku u zavoj, prolazeći uz rubove ceste i koristeći svaki centimetar asfalta. Primjećujem da je za upravljačem naš dizajner, a dok kasno ulazi u sljedeći lijevi zavoj, počinjem se pitati treba li u usporedbu biti uključena i dizelska Kia Ceed.

Zvoni mi mobitel, pa se zaustavljam kako bih poslao poruku Nicku i Dickieu koji su zaglavili na cesti A1 i zvuče kao da će tamo ostati još nekoliko sati. Kad sam došao do našeg mjesta sastanka uz potok, Mégane, Ferrari i Cayman trebali su bezolovno gorivo. Budući da sam kod sebe imao najvrjedniji komad plastike, službenu karticu za gorivo, krećem do kanistra u Méganeu dok kolege dogovaraju oko Ferrarija i Caymana.

Trophy-R pruža mi mogućnost korištenja normalnog pojasa “u tri točke” ili punog (opcijskog) trkaćeg pojasa. Premda njegovo postavljanje oduzima puno vremena, odlučujem se za trkaći pojas. Lijep je osjećaj biti čvrsto vezan u automobilu, potpuno povezan sa svakim pomakom automobila bez oklijevanja i naginjanja, ali u daljnjoj vožnji cestom, Mégane se ne čini sretnim. Budući da se ne koristi kopča za standardni pojas, računalo smatra da život izlažem životu i šalje mi upozoravajući zvuk koji me obavještava o nadolazećoj sudbini. To je dosadno. Nakratko razmatram uporabu oba pojasa, no ubrzo shvaćam da je to nemoguće, pa s raspjevanim automobilom krećem u potjeru za ostalima.

Nemiran, grubi ovjes na niskim brzinama potpuna je suprotnost od McLarena, a odmah postaje jasno da ne pokušava biti automobil za dvije namjene. Nemilosrdno je usmjeren. Izmjene brzina i isporuka snage čine se poznatima, ali zvuk naleta snage pod punim gasom čini se glasnijim no ikad. Nije bitan nedostatak sjedala ili stražnje police, on zvuči kao da mu nedostaje cijeli dio stražnje karoserije. Čuju se pucnjevi i praskovi različite glasnoće svaki put kad pustite papučicu gasa, kao da se ruga vašoj hrabrosti.

Potrebno je zbilja dobro priviknuti se na vožnju kroz zavoje. Ulazak u zavoj je tako agresivan da se mučite držati korak s njime. Zatim shvaćate da niste ni blizu granice pa ga tjerate snažnije… i snažnije… i snažnije sve dok automobil suludom brzinom ne počne skretati s jedne strane na drugu. Prednji kraj slijepo prati liniju čim pomaknete upravljač, prednji kotači snažno grizu, a stražnji ih prate na, ispočetka, zastrašujuće pokretan način. Ponovno snažno pritisnite papučicu gasa i blokirajući diferencijal će vas izvući iz zavoja prenoseći svaki dio 275 KS i 360 Nm na asfalt.

Ispred mene Ferrari nakratko nestaje iz vidika jer se cesta naglo počinje spuštati. Marino u posljednji trenutak uočava spuštanje i usporava u Caymanu. Htio sam učiniti istu stvar, no sjetio sam se da sam u Méganeu s odličnim Öhlinsovim amortizerima, pa je ovo izvrstan trenutak da se približim nekoliko metara Marinu. Letimo (ne posve ravno), slijećemo (prvo s prednjim lijevim krajem) a Trophy-R to upija poput blago pripitomljenog relijaškog automobila za asfalt.
Taj je skok bio malo veći nego što sam očekivao.

„Cayman je također prilično zanimljiv,“ kaže Marino, „ali što je s tim prijenosnim omjerima? Na kraju treće brzine vozit ćete otprilike 186 km/h – samo nagađam. Suludo.“
Unatoč tome što se čini kao da neću voziti brže nego što to dopušta prva brzina, odlučujem uskočiti u Porsche za vožnju natrag. Znak na prednjem kraju, nedostatak 911-ica i kuverte u pretincu za rukavice očito znači da ovaj GTS pretendira biti favorit u ovom našem izboru. Položaj sjedala je sjajno nizak, a prilično visok prijenosni tunel ima dvostruki učinak – stvara dobar osjećaj zaštićenosti, a i smješta ručicu mjenjača na savršenu udaljenost od upravljača.

Lovac je sada postao lovina, jer sam pri kretanju u zrcalu mogao vidjeti Speciale i Mégane. Odmah dobivate osjećaj poznate Porscheove uglađenosti svih kontrola. Čini se kao vrlo jasan, vrlo mehanički automobil, ali sa znatno uglađenom odmjerenošću svega što dotaknete. Iskreno, toliko se užitka može izvući iz izmjena brzina da nemate potrebu snažno opterećivati ovjes. Ručica mjenjača savršeno odgovara vašem dlanu, dok rad s ručicom ima prekrasno odmjerenu kombinaciju otpora i preciznosti dok je pomičete kroz stupnjeve.

"Sve vezano uz ovaj Porsche, od njegove ravnoteže do izmjena brzina i savršeno dorađene ergonomije, povezano je u automobilu da pruži uzbuđenje."

Ovaj GTS ima opcijski sportski ovjes, što znači da je 20 milimetara niži i ima amortizere s fiksnom tvrdoćom. To dodatno usredotočuje Cayman, a premda neki smatraju da je to previše za svakodnevnu uporabu, nakon Méganea čini se kao da bi s njime bilo lakše proći svakodnevnu vožnju. Trenutačni Cayman nije pretjerano zaigran automobil, premda bi mogao biti s većom snagom od GTS-ovih 340 KS, ali prekrasno je podatan. Kroz zavoj se možete osloniti na gume i utjecati na razinu prianjanja, prebacujući masu i ravnotežu kočenje, gasom i upravljanjem. S nekim automobilima imate stalni osjećaj da ste ispod ili iznad njihovih granica performansi kroz svaki zavoj, ali s GTS-om čini se jednostavnim zadržati ga na širokoj podlozi koja se stvori oko njegovog idealnog načina prolaska zavojem.

Na ravnicama možete uživati u jednom od motora s najboljim zvukom u usporedbi dok se vrti do opakog šesterocilindričnog crescenda. Bez velikog iznenađenja, ne uspijevam otresti ni Ferrari ni Mégane na povratku, ali iznimno je zabavno bilo pokušavati. Očekivano, još dva automobila spremna su za dolijevanje goriva.
Javljeno nam je da je prethodno zatvorena cesta sad ponovno otvorena, pa odlučujemo krenuti na sjever. Veselim se ponovno vožnji u malom Audiju, jer sam uživao u njemu u Švedskoj na predstavljanju, a još više doma nekoliko mjeseci kasnije, gdje se činio gotovo nemoguće brzim za tako mali automobil. Jedan od osnovnih užitaka u ovom izboru jest suprotstavljanje različitih automobila, ali položaj sjedenja u S1 čini se nevjerojatno visokim nakon Caymana, a pri ulasku u prvi zavoj, brzi, strmi zavoj ulijevo, čini mi se kao da ću se prevrnuti i otkotrljati do dna doline. Odlučujem ne pokušavati pratiti bokove Jaguara ispred mene.

Ove brze ceste zasigurno ne otkrivaju prednosti S1, ali to je zbog prekrasnog osjećaja kompaktnosti zbog kojeg je izvrstan u uskim zavojima. Na kraju ceste Jethro me čeka i skrećemo ulijevo. Ovdje je Audi od 231 KS u svojem elementu, grickajući stražnji kraj velikog Jaguara dok jurimo pokraj živice. Čak i kad se cesta ponovno otvorila, zavoji su dovoljno pregledni da prenesete dovoljnu brzinu i potpuno iskoristite šasiju, tako da Jaguar ne može pobjeći.

Ovo je primjetno automobil s pogonom na sve kotače, a ne na prednje kotače koji u ekstremnim situacijama šalje snagu na stražnje. Skrenite u zavoj, pustite gas i moći ćete natjerati automobil da bočno prokliže uz kontroliranje proklizavanja gasom. Istina, upravljanje je i dalje prelagano, kao i izmjene brzina, a ako ga kroz zavoje prejako opteretite, S1 činit će se preteškim za svoj ovjes. U sporijoj vožnji nemate puno toga u čemu biste uživali osim kvalitetne izrade, no i dalje je zabavniji od ostalih malih Audija koje sam vozio. Tko bi rekao da će Audi proizvesti brzi kompakt koji preupravlja?

Nisam siguran je li to najbolja boja za Jaguar. Izgleda kao da je namazan kremom za samotamnjenje. Zanemarimo li boju, ulazak u F-type R Coupe s punim spremnikom goriva iznimno je ugodno iskustvo. Položaj sjedenja stavlja vam noge i leđa u odgovarajuće kuteve, upravljač je okrugao (što nije uvijek tako) i presvučen sivom alkantarom, a pogled prema naprijed preko poklopca motora je jednako čaroban. Pritisnite tipku za pokretanje i duboki, pucketajući zvuk Jaguarova 5-litrena V8 motora s kompresorom od 550 KS.

U sporoj vožnji kroz gužvu zapanjuje me koliko je F-type komunikativan. Upravljanje je precizno, ali prenosi brojne sitne poruke. Čak i uz mali pomak papučice gasa motor od 680 Nm (najveći okretni moment u usporedbi) ima prekrasan, presnažan osjećaj, nije živahan i ne poskakuje, već s lakoćom ubrzava. Taj dojam podupire i događaj koji se dogodio kad smo se vratili na prazne ceste…

Treća brzina, puni gas, uz malo naginjanje stražnjeg kraja Jaguar juri prema obzoru poput projektila zemlja-zrak. Nevjerojatno je brz. Energičniji je u nastupu od Chippendalesa. Automatski mjenjač s osam stupnjeva nema brzinu dobrog DCT mjenjača, ali svaki pomak gumirane desne polugice iza upravljača nastavlja silovito ubrzanje uz hrapavi duboki zvuk BRRRAAAA! koji podsjeća na urlik. Velike kočnice od ugljičnih vlakana, na sreću, dovoljne su za zaustavljanje u prvom zavoju.

S tako mišićavim motorom u prednjem kraju očekivao bih da je reakcija prednjeg kraja pomalo lijena, ali u zavoj ulazi bez imalo oklijevanja. To bi moglo biti pomalo uznemirujuće, ali sa stražnje strane do mene dolazi dovoljno ohrabrujućeg naginjanja, pa do idućeg zavoja zabacujem F-type kao ga vozim cijeli život. Pomislili biste da veliki okretni moment čini R zastrašujućim kad pritisnite papučicu gasa, ali u stvarnosti to samo znači da ga je jednostavno voziti kroz i na izlasku iz zavoja, odlučujući koliko želite da prokliže.

"F-TYPE R COUPE IMA SVE: IZGLED I NASTUP, ISPUŠNI SUSTAV KOJI GRMI, TE BALISTIČKE PERFORMANSE."

Kroz brze promjene smjera možete biti iznenađujuće precizni, a 80 posto čvršća šasija (u usporedbi s kabrioletom) osjeti se pri brzim promjenama smjera i opterećenju rubova guma. Ako ga opteretite na neravnoj podlozi, zbog čvrstoće ovjesa sve postaje malo neuglađeno. Ali u svim ostalim situacijama prisutna je tolika uključenost u vožnju i podesivost da je lako malo smanjiti žestinu vožnje pod maksimalnim opterećenjem i ne osjećati kao da ste nešto izgubili.
Čini se poput potpune suprotnosti Caymanu. Porsche je precizan i uglađen, a Jaguar je upečatljiv spoj ekstravagantnog izobilja. Možete parkirati, izaći iz njega i svjetlo sustava protiv proklizavanja i dalje će svjetlucati. Sviđa mi se. Mislim da Ferrari ima pravog suparnika. BRRRAAAA!“

Znali smo da je Golf izvrstan za svakodnevnu vožnju, ali očito je da su ga razvili ljudi koji uživaju u vožnji. Šasija ima uljni osjećaj, kao da je cijela stvar postavljena na kružne ležajeve, dobacuje Nick kroz otvoren prozor u prolazu. Ipak ostavljam Golf za kasnije je Aston stoji sam, napušten.

Poput McLarena, Vanquish izgleda prekrasno u tamno sivoj boji. To možda nije najodvažniji odabir boje, ali ima nešto prekrasno u ova dva automobila kad je iza njih nepravilan škotski krajolik. U unutrašnjosti me pomalo razočarao nedostatak četvrtastog upravljača iz One-77 jer sam zavolio njegov neuobičajeno udoban osjećaj. No, Vanquish ostaje prekrasno opremljen i luksuzan. Prije kretanja vrijedi provesti par trenutaka upijajući miris koji podsjeća na skupocjenost. Umetnite mali prozirni četvrtasti ključ u instrumentnu ploču i V12 motor od 576 KS budi se uz profinjeno režanje koje zvuči kao da potječe od aristokratskog tigra nekoliko društvenih ljestvica iznad Jaguara.

Budući da kazaljka pokazuje puni spremnik goriva, odlučujem otići u drugom smjeru i istražiti cestu koja vodi u tamnu, gustu i mističnu šumu Kielder. To je divan dio ceste i Vanquishov novi mjenjač s osam stupnjeva ugodno reagira. Svaki pomak polugice za izmjenu brzina uzrokuje trenutnu reakciju ZF-ova automatskog mjenjača koji se čini jasnijim nego u ostalim automobilima (osobito Jaguaru i BMW-u) koje smo isprobali otkad se prvi put pojavio. Trebao bi oživjeti automobil, ali u trenutku kad sam pomislio vratiti se, shvatio sam da sam zapravo cijelo vrijeme vozio prilično smireno. Vanquish je izvrstan suputnik, ali čini se prilično velikim i teškim, čak i na ovim cestama, pa mu s radošću dopuštate da zadobije osobnost GT automobila.

Veliki, profinjeni V12 ima dovoljno snage, ako vam zatreba, ali s iznimno spremnim F-typeom i hiperaktivnim Ferrarijem (ili čak Vanquishovim manjim bratom, V12 Vantageom S), zbilja trebate tražiti njegove maksimalne performanse. No, na povratku kroz šumu, odlučio sam malo oštrije voziti Vanquish. Odabrao sam postavku amortizera Track i stvari su postale malo hitrije. Premda se i dalje čini da upravljate golemom masom, u prolascima kroz zavoje osjeti se veličanstvena ravnoteža sprijeda smještenog motora i stražnjeg pogona, a upravljač je jedan od najkomunikativnijih koje sam isprobao danas. Postavite DSC u Track način rada, ili ga posve isključite i Aston će bočno proklizavati uz sklad tipičan za dugi međuosovinski razmak.

Budući da se bliži kraj dana, pitam se je li za nedostatak agilnosti i usredotočenosti kriv automobil, ili je riječ o meni. Richard je znatiželjno gurnuo nos u otvor za gorivo na Caymanu kad sam se vratio na parkiralište, ali odlučio sam prekinuti njegovo njušenje oktana i pitati ga što on misli.
„Mislim da je Aston najsretniji kad se vozi malo sporije od maksimuma,“ rekao je. „Tehnika vožnje koju sam svladao slična je kao da vozite s tankom cigarom i ne želite da pepeo padne na tepihe. Mislim da bi se to moglo nazvati napredovanjem na cesti, a ne jurnjavom.“ Tako sam i mislio.

Idućih sat vremena pomagao sam oko fotografiranja i snimanja videa, ali uspio sam provesti neko vrijeme u McLarenu. I dalje mi se čini neobičnim. Nekoliko ljudi različite visine i građe gunđalo je zbog sjedala, a ja se moram složiti s time da vas ne drži dovoljno čvrsto s obzirom na sile koje 650S može stvoriti. Premda je gotovo nemoguće reći kad su stakleni paneli na mjestu, ovo je zapravo 650S Spider. Sa spuštenim krovom, McLaren dobiva i potreban karakter, kao da Ronu Dennisu date koktel od Jägermeistera. Dodatno prodiranje jesenjeg zraka pomiješanog s glasnijim 3,8-litrenim V8 motorom od 650 KS pojačava uzbuđenje, što nije nimalo loše. Osobito kad se nadmećete protiv Ferrarija.

"ASTON JE NAJSRETNIJI KAD SE VOZI MALO SPORIJE OD MAKSIMUMA. VOZITE GA KAO DA VOZITE S TANKOM CIGAROM I NE ŽELITE DA PEPEO PADNE NA TEPIHE."

U jednom trenutku se zaustavljam i pričam s Jethrom koji je siguran da je pronašao najbolji način za otvaranje karaktera 650S-a: „Znam da je najbolji u postavci Sport, ali najčešće sam vozio u postavci Track, jer mi se svidio dodatno očvrsnuti ovjes i osjećaj povezanosti. Također se uključuje popustljiviji sustav protiv proklizavanja koji vam dopušta da vozite bez mnogo uplitanja elektronike. No, u kojoj god postavci vozio, performanse su zbilja zapanjujuće.“
S gubitkom svjetlosti, svi počinju razmišljati o povratku u hotel.

Putovanje natrag trebalo bi biti idealno vrijeme za Golf R, ali dok razmišljam o tome, vidim kako Dickie juri prema njemu preko parkirališta (otkako trenira, prilično je brz), pa odlučujem krenuti s Méganeom. Prvi dio puta pratim Renaultova prednja svjetla, ali na pola puta ulovio sam nekoga u S1. Od tog trenutka kreće vožnja škotskim sporednim cestama koja je specifična za ovakve usporedbe i koja čini ovaj posao nenadmašno zabavnim.
Mégane je zapanjujuće brz i najsretniji kad ga vozite žestoko. Čini mi se da ipak nema lakoću i potpunu predanost starog R26.R-a, ali divim se usredotočenosti jednoj namjeni kojom ga je Renaultsport imao hrabrosti opremiti. Postoje trenuci dok vozite punim gasom, puštate gas usred zavoja i kontrirate upravljačem u kojima imate osjećaj da bi i Speciale pomislio da su stvari postale malo previše lude i da bi bilo dobro da se primirite.

Instinktivno brišem noge dok ulazim u hotel, jer se čini kao da ulazim u nečiji iznimno ljupki dom. Otvorena vatra pucketa u ulaznom hodniku, nekoliko muškaraca silazi niz glavno stubište i mogu vidjeti da je Richard već u naslonjaču u baru te pokazuje junačko podupravljanje čovjeku koji mu miješa džin tonik.
Večera je lagana u tri slijeda. „Mislim da je ovo prvi put da sam se povezao s 12C ili 650S,“ rekao je Jethro dok smo jeli juhu. „Mislim da bih odabrao Boxster GTS,“ prozborio je Nick tijekom glavnog jela, „ali Cayman je i dalje legendaran. Pitam se kakav bi bio s 400 KS?“

„M3 me pomalo zbunio,“ rekao je Dan. „Lako je postati huligan u njemu i ima jedan od najboljih kočničkih sustava, ali nedostaje mu kontrola ovjesa na ovakvim cestama.“ Spominjanje kontrole ovjesa nešto je pobudilo u Dickieju, pa je odgurnuo zdjelicu s pudingom.
„Vrijeme je za krevet“, rekoše svi.

SNOVI SU PREKINUTI neugodno rano idućeg jutra. Kroz građevnu ciglu hotela prodire zvuk koji se može opisati samo kao prijenosni zračni tunel. Je li se, bez našeg znanja, Adrian Newey prijavio u hotel i odlučio načiniti ranojutarnje provjeravanje aerodinamike? Ne. Krivac je Dan.
„Ponio je vlastito sušilo za kosu!“, rekao je Jethro nevoljko dok je silazio na doručak pola sata kasnije.
Soba se ispunjava tišinom. Sat otkucava, no čini se da je vrijeme stalo. Marmelada, balansirana na rubu noža, ostaje zamrznuta između staklenke i tosta. Prva osoba koja se pomaknula je Marino, koji je sjetno prošao rukom kroz zamišljenu bujnu kosu.

U odnosu na prethodni dan, prekrivač od rose i sumaglice rasprostranjen je krajolikom i odmara visoko na vrhovima drveća. BMW i8 također se potiho pridružio usporedbi. No, jutros ipak odlučno idem prema Golfu R. O njemu je rečeno puno dobrih stvari, i iskreno, uzbuđen sam. Vanquishu se uključuje motor dok prolazim pokraj njega i Richard spušta prozor. „Prekrasan zvuk, zar ne?“, viče. „Kao da grglja nekoliko komada kamenčića prekrivenih karamelom.“ Poprilično.
Golfova unutrašnjost vrlo je ozbiljna i jednobojna, osim detalja plave boje koji su najistaknutiji na svjetlećim kazaljkama na instrumentnoj ploči.

Okrenite ključ i četverocilindrični motor pokreće se na vrlo iznenađujuć način. Znate da su cilindri složeni u redu, ali zvuči kao da su postavljeni u parovima s nejednakom duljinom ispušne grane. Pritisnite gas kako biste ispitali zvuk i otkrit ćete da zvuk još više podsjeća na boksersko grgljanje stare Impreze Turbo. Kad bi samo uspjeli načiniti da Polo WRC zvuči ovako.

DSC 4122

Nakon dolijevanja goriva krećemo istom cestom kojom sam vozio sinoć u Méganeu. Unutar prvih nekoliko kilometara putujem jednako brzo kao u Renaultu, ali iskustvo vožnje je posve drukčije. Golf ima suludu stabilnost i sigurnost, pa vam se čini da možete voziti sve do granica prianjanja i onda je posve preskočiti. Stalno očekujem da će svaki nadolazeći zavoj otkriti neku ograničavajuću slabost, ali VW jednostavno razara cestu.

Vrhovi zavoja, izbočenja i skokovi preko povišenja mogu se svladati vrlo hrabro jer je prigušivanje neravnina izvrsno, a upravljanje prekrasno mirno i linearno. A ako ne činite nešto suludo, ravnoteža kroz zavoje je savršeno neutralna, pa se prepuštate toj jednostavnoj vožnji, automobil je spreman, ali nikad nije preopterećen ili izvan kontrole.
Kao što znam da neki ljudi smatraju Mégane previše ekstremnim, ne mogu se oteti dojmu da je Golf R previše zaokružen i bez mana, ali to se čini vrlo grubim.

"ČINJENICA DA BMW-OV PRVI HIBRIDNI AUTOMOBIL DOLAZI TAKO BLIZU SKUPOCJENIM VRHUNSKIM SPORTSKIM AUTOMOBILIMA BILA JE IZNENAĐUJUĆA.
i8 VOŽNJU ČINI PRILIČNO NADNARAVNOM I IMATE OSJEĆAJ DA STVARATE POVIJEST."

Motor na višim okretajima gubi zvuk poput Subarua, ali zadržava hrapavi zvuk vrlo nesvojstven VW-u koji vas potiče na brzo prolaženje kroz sve brzine. Što dalje vozimo, to se vrijeme pogoršava i ceste postaju sve mokrije, što ide u prilog R-u. Pretpostavljam da isto neće vrijediti za sve natjecatelje…
Kad smo parkirali, bilo je svakakvih komentara o ostalim automobilima. Jethro se borio s osjećajem prednjeg kraja Caymana, zbog čega je pomalo izgubio privlačnost.

M3-evo preupravljanje još je teže predvidjeti i kontrolirati. 650S, s druge strane, postaje sve privlačniji.
„Upravo sam se zaljubio u McLaren,“ rekao je Marino. „Sustav protiv proklizavanja je nevjerojatan. Ne usporava vaše ubrzanje, samo čujete buku koja podsjeća na prigušenu strojnicu i osjetite nevidljivu silu koja zadržava stražnji kraj automobila, dopuštajući pravilnu količinu proklizavanja i omogućujući vam da istražite granice. To je najsličnije najboljim trkaćim sustavima koje sam koristio.“

Izlazim na vožnju u Ferrariju kako bih načinio fotografije vožnje kroz zavoje i povećao razinu adrenalina. Postavka Wet sve omekšava i pojačava sustav protiv proklizavanja kako biste se mogli osloniti na njega i voziti iznenađujuće brzo. Okrenite crveni gumb na upravljaču na postavku Race ili još dalje i automobil će oživjeti. To bi trebalo biti zastrašujuće, no premda je početak proklizavanja vrlo brz, upravljač je još brži. To je poput neprestanih revolveraških obračuna u kojem ste uvijek brži od proklizavanja.

Divlji Mégane nije davao jednako ohrabrenje. „Odmah je počeo podupravljati na ulascima u zavoje,“ prisjeća se prestravljeni Dan, „a zatim je naglo prelazio u preupravljanje na vrhu zavoja. To su bili prilično divlji pomaci, a ne progresivni i predvidljivi.“ Dok je on išao na još jednu vožnju u S1, Nick se pojavio ispod krilatih vrata i čini se da pažljivo razmatra mišljenje o i8 na isti način kako se promišlja nakon što isprobate neku novu egzotičnu hranu. „Sviđa mi se,“ rekao je. „Brzu vožnju čini prilično nadnaravnom i imate osjećaj da stvarate povijest.“ Vrijeme je da ga isprobam, čini se.

i8 je prvi hibrid koji smo bacili u vatru s ovakvim benzinskim društvom i mislim da neće biti posljednji koji se bori za slavu među najboljima. Nakon što ste nogu prebacili preko visokog praga karoserije od ugljičnih vlakana i sjeli duboko u unutrašnjost, iduća stvar koju primjećujete jest lakoća vrata od ugljičnih vlakana dok ih povlačite pri zatvaranju. Premda unutrašnjost sadrži prekidače koje bi prepoznali vozači M3-a, prozračna arhitektura stvara posve drukčiji ugođaj. Pritisnite tipku, povucite ručicu mjenjača, pritisnite gas i i8 kreće s parkirališta samo uz zvuk kamenčića pod gumama. Ljudi su bučnije hodali uokolo.

Sve je vrlo smireno u prvih nekoliko kilometara dok uživam u raznim podražajima. Čak i kad se mali 1,5-litreni trocilindrični motor s turbopunjačem probudi, uglađenost cijelog automobila tako je dobra da i dalje daje dojam smirenosti. Upravljanje je vrlo lako i nedostaje mu pravi osjećaj, ali je i čisto i precizno, a prisutan je dojam lakoće dok automobil usmjeravate kroz zavoje. Izvrstan ovjes naglašava otmjenost automobila. Povećajte brzinu i otkrit ćete da ne smijete previše opteretiti prednje gume, jer će zbog njihovih uskih dimenzija automobil početi podupravljati. Zapravo, čini se da što manje pomaknete upravljač, to je bolje. Potiče vas da budete vrlo ekonomični u pomacima i da zadržavate brzinu, povremeno podešavajući liniju usred zavoja pomoću gasa, ali većinom koristeći trenutnu dostupnost okretnog momenta na izlascima. Kao što je Barker kasnije rekao: “Potiče vas da vozite učinkovito, i to ne samo u smislu potrošnje goriva.“

DSC 4489

U smislu brzine, čini se da prati Cayman, a u mnogim situacijama zaboravljate na cijelu hibridnu priču i uživate u i8 kao u izvrsno izvedenom sportskom automobilu od 362 KS. Da, ako pogledate instrumentnu ploču, onda se možete usredotočiti na to što se točno zbiva, ali tehnologija je tako dobro izvedena da, ako imate dobru cestu ili automobil pred sobom, možete uživati u vožnji, a inovativan inženjerski razvoj odlazi u drugi plan. Možda najbolji primjer toga je proces kočenja, koji regenerativno kočenje neprimjetno spaja s vašim pomicanjem papučice (nešto što će mi Marino kasnije reći da ga je najviše zadivilo s obzirom na to da je doživio suprotnost na brojnim trkaćim automobilima). Boje hibrida se tako dostojno brane. Ljestvica je postavljena prilično visoko.

Tako se to nastavlja cijeli dan, ceste i spremnici goriva isušuju se naizmjenično, sve dok se svi napokon ne okupe za skupnu fotografiju.

UVIJEK JE PRESUDAN TRENUTAK KAD vožnja stane, a započne glasovanje, jer to je kritičan trenutak u kojem se kilometri i uspomene oblikuju u završni poredak. Bilješke su pri ruci, obrve nadignute – barem ako je o meni riječ – mnoge stranice su išarane, izgužvane i odbačene prije nego što se popis svede na onaj s kojim ste zadovoljni. Pa, bez dodatnog odugovlačenja, evo kako su se snašli ovogodišnji kandidati.

10. AUDI S1
Svi smo se složili da kod malog kiptećeg Audija ima puno toga za voljeti, ali u godini koja sadrži toliku širinu talenta i raspona ekstrema, S1 će zbog svoje uobičajenosti uvijek imati problem u borbi s ekstremnijim automobilima.
No, njegova veličina i drskost činila ga je osvježavajuće bezbrižnim automobilom za jurnjavu našom testnom rutom.

 audi S1 side bok

Dobro se nosio s mješovitim vremenom i prenosio je zadivljujuću brzinu. Bio je povezan i dosljedan na način na koji mnogi brzi Audiji ne uspijevaju, ali nikad se nije činio laganim i spretnim kao što biste pretpostavili zbog njegove veličine i mase. Trebao je pokazati više energije i žustrine.
Uz motor koji je na niskim okretajima puno obećavao a zatim se činio prilično slabim, amortizerima koji su funkcionirali do određenog opterećenja a zatim su se pogubili, S1 smotao se u trenutku kad bi pravi brzi kompakt pojačao svoj trud.

9. BMW M3
Od M3-a smo očekivali velike stvari. Možda ne pobjedu, ali dobar rezultat trebao mu je biti osiguran. No ispao je tako blizu posljednjem mjestu. Što je pošlo po zlu?
Promatramo li samo izgled, M3 je trebao proći dalje. Tehnički podaci jednako su primamljivi, a premda smo znali da je F80 posve drukčiji M-automobil, njegov motor, izvrstan (opcijski) mjenjač s dvije spojke i – napokon! – kočnice dostojne sportskog automobila odlični su sastojci. Šteta je, dakle, što kad ga opteretite, sve ispada pomalo nedorečeno.

bmw m3 side bok

Sve nas je živciralo i povremeno smo bili zastrašeni M3-evim neobičnim spojem tupe šeprtljavosti i oštrim ponašanjem na granici prianjanja. Rijetko kad je primiren, a kad ga se pogura do granica, svaki nedostatak spajao se s idućim, poput nekog dinamičkog domino-efekta. Na suhom to bi moglo biti uzbudljivo, ali sveukupni osjećaj bio je nedostatak kontrole i preciznosti. Na vlažnoj podlozi i po kiši bio je prilično riskantan.
Teško je shvatiti da M3 toliko nedostaje finesa, jer bi ta uglađenost i povećana sposobnost trebala biti okosnica M-automobila. S tako velikom površinom na kojoj je nastupao trebao je biti izvrstan, ali pronašli smo automobil koji nije siguran u svoje mogućnosti.

8. ASTON MARTIN VANQUISH
Teško je zamisliti uzbudljiviju kombinaciju od Aston Martin Vanquisha i izbora napuštenih cesta koje se prostiru kroz divlji, široki krajolik. Vanquish se pokazao zavodljivim, većinom zahvaljujući automatskom mjenjaču s osam stupnjeva koji je oživio odaziv snažnog V12 motora. Ipak, performanse nikad nisu bile hitre koliko biste očekivali za tu cijenu, ili od tako snažnog motora, ali emocijama i taktilnosti ovog najsnažnijeg Astona bilo je teško odoljeti.

aston martin vanquish side bok

O Astonovu naglašavanju osjećaja dovoljno govori to da su nas upravljač i kočnice jednako zadivili, kao i očita vizualna privlačnost mišićave karoserije i kožom presvučene unutrašnjosti, da ni ne spominjemo kvalitetan zvuk V12 motora koji potiče ovisnost. Njegova veličina učinila ga je prevelikim za neke ceste, a masa je narušila njegov osjećaj trenutnosti, čak i kad ste pronašli prostor da pokušate ubrzati, no protok informacija između ceste, automobila i vozača osigurala je vrlo brzo stvaranje intuitivne poveznice.
S obzirom na to da su iz Vanquisha svi izašli s licem na kojem se ocrtavalo pravo zadovoljstvo, njegovo završno mjesto možda se čini preokrutnim, ali s obzirom na to koliko je godina bila teška i nepredvidljiva, osmo mjesto nije nimalo loše.

7. McLAREN 650S SPIDER
Idući na redu je 650S. Svi smo osjetili golemo poštovanje prema McLarenu, ali tek su rijetki od nas iz tog divljenja razvili osjećaje. Da, to je malo plemenitiji automobil od 12C i ova Spider inačica omogućuje vam drugu dimenziju uživanja. Ali... Nešto i dalje nedostaje u McLarenovu doživljaju. Već je klišej govoriti da automobili iz Wokinga nemaju emocije ili karakter – imaju, ali usmjereni su na gotovo autističnu usredotočenost brzinom i sposobnošću koja uklanja emocionalnu vezu i dinamičku predvidljivost.

 mclaren 650s side bok

Nekima je to dovoljno. Što god odabrali, pronaći ćete izvrsnost u nečemu što 650S radi, ali iskustvo je uvijek jednako: uđite u njega, vozite brže nego što zapravo želite, stanite, izađite, zatvorite vrata, odšetajte i – ovo je najčudniji dio – gotovo odmah zaboravite na to iskustvo. To je superautomobil koji vam briše pamćenje. McLaren mora pronaći način da automobil počne vući emocije jednako učinkovito kao što vuče vratne tetive.

6. BMW i8
Za sve osim za Jethra ovo je bio prvi doticaj s i8, a zbilja nas nije razočarao. Od trenutka kad je stigao, BMW je pokazivao jedinstvenu sposobnost da pridobi pozornost. Jedan po jedan ulazili smo u dio budućnosti i kretali na istraživačko putovanje. Vraćali smo se promijenjeni, zapanjeni njegovom povezanošću i potpunošću, ali i njegovim performansama i isporukom snage. Možda dolazi iz budućnosti, ali zbog njega vam srce kuca na starinski način.

bmw i8 side bok

Mislim da smo svi imali trenutke vožnje u i8 gdje smo pomišljali da vozimo pobjednički automobil. U smislu veličine BMW-ova postignuća, mislim da bismo se svi složili da je on pobjednik, ali osnova evoovog izbora automobila godine je prepoznavanje automobila koji najbolje oslikava strast u vožnji. Bez obzira na to koliko je i8 zapanjujuć, njegovo čisto upravljanje lišava vas pristupu zabavi i osebujnosti. Možda upravo zbog toga, kad ga vozite do granica i pokušavate ih prijeći, umjetni osjećaj upravljača postaje problematičan (osobito po mokrom), kao i ponašanje guma za uštedu energije. Kao prvi pokušaj hibrida visokih performansi, i8 je nevjerojatan. Ako BMW uspije poboljšati te konačne dinamičke i taktilne točke, mogao bi biti nepobjediv.

"NE BIRAMO PUNO POBJEDNIKA, PREMDA BI TO ODGOVARALO PROIZVOĐAČIMA. BIRAMO JEDAN AUTOMOBIL."

5. RENAULTSPORT MÉGANE 275 TROPHY-R
Od zapanjujućeg hibridnog kupea do žestokog kompakta s prednjim pogonom i totalno beskompromisnog Méganea Trophy-R. Dovoljan pokazatelj Renaultsportove vještine izrade superkompakta je i činjenica da ni Ferrari ne uspijeva doseći predanost cilju ovog automobila. Divlji brzi kompakti nisu za svakoga, ali postoji nešto zavodljivo u R-ovoj usredotočenosti i preciznoj izradi. To je i pouka iz učinkovitosti ručnog mjenjača, mehaničkog blokirajućeg diferencijala, skupocjenoga podesivog pasivnog ovjesa i ozbiljnog programa gubitka kilograma.

renault megans rs side bok

Trophy-R-ova ekstremna priroda vrijedna je divljenja, premda je zbog toga ponekad kompromitiran. U vožnji je uvijek fizički zahtjevan borbeni stroj, a od svih automobila ovdje, on je bio najosjetljiviji na vremenske uvjete. Po kiši je bio oštar i nepredvidljiv, ali po suhom nudio je trenutke genijalnosti. Što se više na njega oslanjate, to cijeli proces vožnje postaje zanimljiviji, a kad se vrijeme i cesta poslože, Trophy-R stavlja vas u položaj da drugima treba RS 911 (ili Ferrari Speciale) da vas prestignu.

4. VW GOLF R
Čudno je, dakle, da je konzervativniji i uobičajeniji Golf R ispred njega. Ako postoje trenuci u izboru kad zanemarujemo kompromise radi nečeg spektakularnog, onda postoje i rijetki trenuci kad automobilu ne možemo naći lošu stranu. Golf R je takav automobil.

Teško je prisjetiti se automobila koji nudi takve potpune performanse, neovisno o vremenu i tipu ceste, i kombinira to s takvom razinom detalja, dostupnosti i uključenosti u vožnju. Bogat osjećajima i beskrajno blag, iznimno sposoban, no podatan i prilagodljiv, Golf R podjednako njeguje manje iskusne i izaziva vješte. Takva dinamička dubina i dimenzija iznimno je posebna, ali kad se nalazi u paketu praktičnom poput Golfa, zbilja privlači vašu pažnju.

volkswagen golf R side bok


Ono što izdvaja R je njegova potpunost. Od motora koji uživa u okretajima, no ne čini se oštrim, do dobro odmjerenog upravljanja, kočnica i šasije koja spaja preciznost i stabilnost s agilnošću i žestinom, uvijek imate najbolje od oba svijeta. Nema ništa egzotično i prenapadno u vezi Golfa, ali njegova spretnost nešto je što bi trebalo krasiti sve sportske automobile.

3. PORSCHE CAYMAN GTS
Uvijek je postojala velika privrženost prema Caymanu, pa je pomisao na jedan s malo više svega bila predobra da bi bila istinita. A bez 911-ice koju je doradio Motorosport odjel, ovo je mogao biti trenutak kad je Porscheova djeveruša mogla imati svoj dan.
Rijetki automobili, neovisno o cijeni, izgledaju profinjenije, posjeduju veću povezanost ili imaju slađi motor i izmjene brzina, no suludi prijenosni omjeri i dalje su prepreka u uživanju u jednoj od prekrasnih potjera do visokih okretaja i među najboljim izmjenama brzina u autoindustriji.

 porsche cayman side bok

Nešto je bilo neobično i s osjećajem prednjeg kraja GTS-a. Za automobil koji je toliko staložen i progresivan, način na koji je prednji kraj široko odlazio u podupravljanje narušavao je vašu hrabrost i procjenu gdje se točno nalazi granica. Premda je to daleko od nečega što narušava cjelokupnu sliku besprijekornog stroja, stalno vas podsjeća da čak i automobil koji je izvrstan poput ovog nije savršen kad ga se usporedi s najboljima ove godine.

2. JAGUAR F-TYPE R COUPE
Bilo je toliko buke i očekivanja oko F-typea da je ponekad teško razdijeliti automobil od visoko-budžetnog marketinškog napada. No, nema boljeg načina za otkrivanje kakav je automobil od žestoke vožnje, a to smo otkrili s R Coupeom.
Zanimljivo je to što smo se svi složili da Jaguar nije savršen automobil. Previše je grub preko neravnina i nedostaje mu prianjanje u usporedbi s automobilima s uravnoteženijim rasporedom pogonske osovine, ali ako treba preciznije doraditi ovjes i pomoći da stražnji kraj bolje prenese 680 Nm okretnog momenta V8 motora, točno je reći i da je Jaguar savršeno uhvatio emocije sportskog automobila.

jaguar F type side bok

R Coupe ima sve: izgled i nastup, ispušni sustav koji grmi, balističke performanse i sposobnost da vas stavi u središte toga svega. Istina, možete pronaći rupe u određenim dijelovima dinamike, ali sveukupno iskustvo je uvijek iznimno zadovoljavajuće. F-type je jedan od onih automobila u kojima uvijek pronađete nešto u čemu možete uživati, bez obzira na to vozite li sporo nakon dugog, zamornog dana ili jurite punom brzinom tek toliko da uživate u performansama. To je automobil koji vam se vrlo brzo podvlači pod kožu i uspijeva vas nasmijati. Što više možete tražiti od toga?

EVO automobil godine 2014.

FERRARI 458 SPECIALE
Nažalost za Jaguar, odgovor na to pitanje je 458 Speciale. Toliko smo puta već pričali o ovom automobilu, ali s pravom, jer svaki put kad se vratimo u njegovo vozačko sjedalo, još nas više oduševi. Speciale je pravi suvremeni Ferrari: automobil koji je prepun tehnologije i inovacija, ali on sve to skuplja da bi isporučio iskustvo koje je istovremeno suvremeno i bezvremensko. Naravno, razni dodaci su tu kako bi potpomogli njegovu sposobnost, brzinu i pristupačnost, ali nikad vam ne smetaju. U osjećaju i povratnim informacijama nema ničeg umjetnog, nimalo se ne čini da je analogna taktilnost digitalizirana. To je potpuno čisto vozačko iskustvo.

"BEZ OBZIRA NA RAZINU VAŠE VJEŠTINE, NIKAD NIJE POSTOJAO AUTOMOBIL KOJI VAM DOPUŠTA DA LETITE TOLIKO BLIZU SUNCA"

Intenzivnost, agilnost i zapanjujuća brzina se podrazumijevaju na ovoj razini, ali Speciale je nešto posebno. Uglađen i precizan, ili brz i raspušten, uvijek je spreman za izazov, ciljajući vrhove zavoja s nevjerojatnom preciznošću ili kremirajući stražnje gume bez milosti. Podržava vaš način vožnje, ali ipak testira vašu sposobnost. Ne tako što vas uključuje u zabavu, a zatim pušta da se borite sami, već tako što vam dopušta da vozite prema njegovim (i vlastitim) granicama, korak po korak, sloj po sloj. Bez obzira na razinu vaše vještine, nikad nije postojao automobil koji vam dopušta da letite toliko blizu sunca.

Dobro, ponekad zaželite da nije toliko glasan, ali nikad se ne događa trenutak u kojem želite još živahnosti, podatnosti, kontrole, odaziva ili brzine. Okretanjem manettina ili pritiskom na tipku koja ovjes prilagođava „neravnoj cesti“, Speciale pokazuje iznenađujuću vještinu prilagođavanja obliku, ritmu i podlozi svake ceste kojom ga odlučite provozati. Također se dobro nosi sa svime čime ga priroda može iznenaditi, ostajući dosljedan i pouzdan čak i kad se nebo otvori.
Dakle, 458 Speciale pobjednik je evoovog izbora. Možda to samo po sebi nije šokantno, ali dominantan način na koji je osigurao pobjedu je zapanjujuć. Tvrtka je možda u stanju neizvjesnosti i Scuderia se trudi ostvariti rezultate u Formuli 1, ali Speciale je jasan primjer da, kad Ferrari načini nešto dobro, onda ga ništa ne može pobijediti.