Put kući

Put kući

Nova 911 Carrera 4s najnoviji je Elfer s pogonom na četiri kotača. Odveli smo je na oltar domovine...Porscheove domovine

Slike: Tom Salt

Zamislite Porsche s pogonom na svim kotačima i, ako ste poput mene, u glavi će vam se pojaviti slike 959-ke u Rothmansovim bojama kako poskakuje pustinjom na putu prema pobjedi na reliju Pariz – Dakar. Mogli biste pomisliti i na legendarnu crvenu liniju na stražnjem kraju savršenog 996 C4S sa širokim stražnjim blatobranima, automobil koji je mnogima postao kriptonit, tamo 2003. godine. A možda odmah pomislite na trenutak kad su 911 Turbo pojačani prednjim pogonom prerasli u superautomobile za sve vremenske uvjete. Valjda nitko od vas nije zamislio Cayenne...
Dosad nisam znao da je gotovo 40 godina prije 959-ke postojao još jedan Porsche s pogonom na četiri kotača. Trkaći automobil nazvan Cisitalia 360 načinjen je 1947., godinu dana prije 356-ice, što ga čini prvim Porscheovim automobilom. U vrijeme njegova nastanka Porsche se iz Njemačke (bježeći od rata) preselio u Gmünd u Austriji, pa sad od zračne luke u Grazu autocestom u tom smjeru jurimo u novom 991 C4S – u lov na duhove predaka. 

Osim proučavanja obiteljskog stabla još je jedan dobar razlog za vožnju do tog odredišta. Pokušat ću pronaći cestu za kojom žudim još otkad sam vidio primamljive slike na internetu. Riječ je o cesti Nockalmstrasse koja je prije korištena kao Porscheova testna ruta, jednostavno moram otići tamo.

„Doista se možete osloniti na spremniji prednji kraj C4S dok vam upravljač na ruke prenosi dodatne informacije“

Budući da smo u Austriju sletjeli tek nakon ručka, nećemo do Nockalmstrasse uspjeti stići prije mraka, pa se ne trebamo žuriti. Zasad Aqua Blue Carrera 4S opušteno krstari vrlo tihim dijelom autoceste. Unutrašnjost je vrlo ugodna; ima visok središnji transmisijski tunel, savršeno raspoređene papučice, pregledne instrumente, zaslon na dodir i osjećaj povezanosti koji se ne uklapa u današnji konfekcijski svijet − 991 doista ima jednu od najboljih unutrašnjosti koje novcem danas možete kupiti. Preskočio bih samo opcijska sportska sjedala podesiva u 18 smjerova čiji su nasloni deblji, ali su neudobnija od standardnih.

Iza ručice mjenjača na središnjem tunelu je mnoštvo gumba, a detaljniji pregled popisa opreme u pretincu za rukavice otkriva da je uz standardni aktivni ovjes PASM i sustav PTM (Porsche Traction Management – stuttgartski naziv za pogon na četiri kotača) ugrađena većina dodatnih opcijskih igračaka. Nasreću, nema sustava Power Steering Plus, ali ugrađeni su PDK mjenjač, sustav raspodjele momenta, aktivni nosači motora, sustav protiv naginjanja karoserije Dynamic Chassis Control (koji nas dosad nije oduševio) i sportski ispušni sustav. Sve će to biti zanimljivo kad sutra stignemo na Nockalmstrasse. Zasad, međutim, u vožnji autocestom koristim samo tempomat s radarom koji sam kontrolira udaljenost od vozila ispred.

 Napredujemo bez mnogo stresa, a imamo i dovoljno vremena za uživanje u krajoliku kojim prolazimo. Volim Austriju. Ima jedan od najočuvanijih i najslikovitijih krajolika u Europi, a osjećaj slabe napučenosti i mirnoće je očaravajući. Sve je uredno – poput Švicarske, ali bez stereotipa o samodopadnosti.
Odsjedamo u zimovalištu Katschebergu smještenom na vrhu brdske ceste koju je, zbog njezine strmine (na nekim je dijelovima nagib do 32 posto), Porsche koristio kao testnu rutu 1940-ih. Ovdje je sezona očito gotova. Sve se doima mrtvim... uključujući i naš hotel. Nakon lutanja u mraku naposljetku otkrivamo da smo premješteni u hotel iza ugla i pristižemo taman u vrijeme večere, nakon koje smo dogovorili užasno rano vrijeme buđenja i otišli spavati.

TIŠINA NIJE NEŠTO što često čujete na cesti. Većinom se iza ugla pojavi automobil ili cesta u pozadini stvara buku poput šuma na gramofonskoj ploči prije nego što počne pjesma. No, ovdje je uistinu tiho – dovoljno je tiho da možete čuti zujanje u vlastitim ušima. Nakon temeljitog doručka zastajemo na naplatnim kućicama. Platili smo 15 eura za ulazak na ovu cestu. Rampa nam je otvorila put u snove. Ovu čarobnu cestu nećemo napustiti sve dok ne padne mrak, a kraj nas će proći samo nekoliko automobila. Imamo ovu asfaltnu vijugu za sebe – sva njezina 34 kilometra.

C4S parkiran je na odmorištu pokraj mene, metalni dijelovi još uvijek pucketaju nakon vožnje, a ispred mene se prostire zeleno-narančasti kolaž šiljaste crnogorice i tisa. Magla i oblaci stalno se izmjenjuju u prijevojima i stapaju s drvećem, a dok promatrate bijele plinovite nakupine slične pamuku, one otkrivaju i skrivaju različite dijelove ceste. Stalno vas draže poput meteorološkog Salomina plesa sa sedam velova.
Dan je bio dobar i prije nego što smo zastali začarani pogledom. Dodatni pogon na prednjim kotačima zaista je probudio dodatnu osobnost ovog Elfera. Upravljač na C4S je malo teži, ali nije postao lošiji, a nema ni nervirajuće trenutačne nepovezanosti pri početnom skretanju koju smo prije zamijetili u automobilima s ugrađenim PDCC-om. Doista se možete osloniti na spremniji prednji kraj C4S, upravljač na ruke prenosi dodatne informacije. Prianjanje počinje nestajati progresivnije, a vraća se brže, pa se kroz zavoje možete zabavljati, odmjeravajući koliko brzo želite voziti.

2012 10 29 0198

Ceste su hladne i prljavo mokre – a u takvim skliskim uvjetima mučio me nedostatak osjećaja upravljača u 991 sa stražnjim pogonom, stoga su ove ceste odlične za usporedbu. Zasad sam vozio mnogo brže (i što je važnije) s većim samopouzdanjem nego što bih vozio C2S. Vrijedi spomenuti da su snaga, okretni moment i vrijeme ubrzanja od 0 do 100 km/h (400 KS, 440 Nm i 4,1 sekunda – s PDK-om i opremom Sport Chrono Package) jednaki onima u Carreri S.
Uz Nockalmstrasse povezano je nekoliko neobičnih činjenica. Prvo, umjesto da se najprije penjete po jednoj strani planine, a spuštate po drugoj, čini se da se cesta na svom putu uspinje preko nekoliko različitih vrhova, što je prekrasno. Usto, unatoč oznakama nadmorskih visina od 2000 i više metara urezanih na brojnim drvenim znakovima ispred koliba i skloništa, zapravo ne izgleda niti se čini pretjerano visoka ili planinska. Mislim da tom dojmu pridonosi nedostatak litica i šiljastih vrhova. Naposljetku, cesta se doima iznenađujuće dobrom.

Očekivali biste da je ovako visoko protegnuta i nedostupna cesta zaprepašćujuće uska i da nosi ožiljke jakih zima, ali nije tako. Istina, morate biti oprezni jer neke od padina neće oprostiti nespretnost, ali cijelom dužinom ima dovoljno mjesta za mimoilaženje dvaju automobila, a gotovo nigdje nema neravnina ili nepravilnih nagiba, pa se osjeti određena sloboda za brzom vožnjom. Osim svizaca, koji su se danas povukli duboko u tlo i sklonili od kiše, jedina prava prepreka nekoliko je uznemirujućih rešetki za sprečavanje kretanja stoke koje odzvanjaju podvozjem i skliske su kao led. Usto, u ovo doba godine na vanjskim dijelovima nekih zavoja nalaze se iglice tise koje pri prelasku uzrokuju jednak gubitak prianjanja poput komadića guma na trkaćoj stazi.

Rad PDK mjenjača je besprijekoran, savršeno je uglađen bez obzira na to vozite li u automatskom načinu dok se divite pogledu ili ga maksimalno iskorištavate u položaju Sport Plus. No, sićušne srebrne polugice iza upravljača i dalje mi se ne sviđaju. Rade bez greške, ali su njihovi pomaci previše meki. Volio bih da imaju određeniju i jasniju točku u svom hodu koja bi vam dala do znanja da ste poslali elektronički zahtjev za idućom brzinom. Ovaj automobil ima standardne čelične diskove, a snažni su i puni osjećaja kao i uvijek, što vas ohrabruje da ih stišćete sve snažnije i kasnije. U kombinaciji s PDK-om, koji za razliku od ostalih sustava (Mercedes) nikad ne odbija zahtjev dok hitro mijenjate brzine naniže pred niz zavoja, lako je utonuti u taj način vožnje jer vas nikad ne ostavlja u neizvjesnosti.

„Ako jedini razbijate božanstvenu tišinu, onda je solo arija od kojih podrhtavaju borove iglice pravi izbor. C4S izvrstan je u tome“

A tu je i zvuk. Ako jedini razbijate božanstvenu tišinu, onda je solo arija od kojih podrhtavaju borove iglice pravi izbor. C4S izvrstan je u tome. Ne znam je li „mora podići dlake na vratu“ bilo na popisu onoga tko je podešavao sportski ispušni sustav najnovijeg Porschea, ali ako jest – uspio je. Osobito mi se sviđa zvuk pri popuštanju gasa, koji zvuči poput pucanja vatrometa, ali zavijanje šesterocilindarskog boksera uz porast broja okretaja također je primamljivo. Zbog toga mi se više sviđa 3,4-litreni motor od 3,8-litrenog u „S“ inačicama, jednostavno zato što češće želite iskusiti njegov zvuk na 7000 o/min, premda gubite dodatni okretni moment.

Daljnjom vožnjom postaje jasno koliko je Nockalmstrasse raskošno protegnuta krajolikom. Većim dijelom ima blage uspone i padove − nema naglih padina poput Stelvija. Ima zavoje različitih radijusa, a neki su toliko dugi da počinjete ispravljati upravljač misleći kako ste već načinili krug. Usto, postoje i dugačke ravnice koje se čine kao da vas vode preko cijelog planinskog lanca, pri čemu ne prestajete s mijenjanjem brzina ostavljajući za sobom visok val vode podignute s ceste. Nikad niste sigurni kakav vas zavoj čeka, a pogotovo što je iza njega.

Pri izlascima iz oštrijih zavoja, želite li, dostupno vam je preupravljanje, a premda nije jednako čisto kao u automobilu sa stražnjim pogonom, jednostavnije ga je nadzirati jer kad se stražnji kraj oslobodi, snaga će se u potpunosti prenijeti na prednje kotače (sve dok posve ne otpustite gas), što pomaže stabiliziranju proklizavanja. I dalje valja zakrenuti upravljač u suprotnu stranu kako biste zadržali putanju, ali lakše je uhvatiti i zadržati preupravljanje na izlasku iz zavoja. No, većinu vremena, kao u R8, da imate povez preko očiju, pomislili biste da C4S ima stražnji pogon. Na TFT zaslonu desno od brojača okretaja možete uključiti grafički prikaz podjele okretnog momenta prikazan u malim narančastim stupcima. Iznenađujuće je koliko rijetko središnja spojka snagu šalje na prednje kotače. Premda je proklizavanje na izlasku iz mokrih uskih zavoja zabavno, ravnoteža ovjesa kroz brže zavoje je uzbudljiva i u njoj se očituje dodatno ohrabrenje koje donosi pogon na četiri kotača. Na ovako skliskim cestama mislim da ne bih bio dovoljno hrabar da isključim PSM u C2S, ali kad u C4S prianjanje počne nestajati i kad osjetite da prednji kraj počinje podupravljati, znate da to možete ispraviti i voziti automobil na granici prianjanja. Prelazak te granice ne čini se toliko zastrašujućim.

Tijekom dana kiša naizmjenično prestaje i započinje, potapajući planine u velikim valovima, osiguravajući da skliskost ceste ostane negdje između ulja na cesti i uglađenosti Rogera Moorea u bijelom sakou. Katkad je prati snažan vjetar koji barem odnosi psovke fotografa i snimatelja koji su se opet smočili do kože. U međuvremenu ponovno se javlja magla, prvo vam darujući zapanjujuće prizore, a zatim ih posve prekrivajući. To mi odgovara – ovaj vozački raj bi za lijepa vremena možda upropastili brojni motociklisti. A zatim, sredinom popodneva, svjetlosti posve nestaje. Vrijeme je za povratak.

KAD SAM ujutro pomaknuo zavjese, dočekao me prizor nalik na zimovalište. Pretpostavljajući da u Austriji vrijede ista pravila kao u Velikoj Britaniji, odlučio sam odlediti 911, uključiti grijana sjedala i naći veliko netaknuto parkiralište. Svi smo mi djeca duboko u sebi. Bacanje snijega u zrak s pomoću sva četiri kotača sasvim je djetinjasto, ali iznimno zabavno. Sustav za kontrolu proklizavanja je isključen i zabava može početi. Trebalo mi je ovo. 

2012 10 29 0482

Nakon prilično vremena provedenog poput psa koji lovi vlastiti rep, utovarujemo opremu i krećemo niz strmu, sklisku cestu prema dolini, pokušavajući zanemariti to da podsjeća na stazu za bob. Kad je snijega nestalo, krenuli smo mokrom dolinskom cestom na jug preko prema Gmündu, a zamjećujem da se zbog 4S-ova šireg traga kotača, u kombinaciji s aktivnim nosačima motora i PDCC-om, ova 911-ica u zavojima naginje manje od dosadašnjih. Zapravo, gotovo da se ni ne naginje, a klasična obilježja upravljanja 911-icom suptilnija su nego ikad. Nema čekanja da se prednji kraj smiri ili opreza zbog mogućnosti da stražnji kraj nekontrolirano prokliže. Čini se kao dobro uravnoteženi automobil s motorom u sredini, pa ga vozite mnogo odvažnije, osobito na ulascima u zavoje. PDK glatkim izmjenama pojačava osjećaj nepobjedivosti. To ne znači da je C4S dosadan, ali je mnogo krotkiji.

„Odlučio sam odlediti 911, uključiti grijana sjedala i naći veliko netaknuto parkiralište prekriveno snijegom. Ponovno sam dijete“

Pfeifhoferov Porscheov muzej u Gmündu je obiteljska tvrtka pokrenuta 1982., ali ima veze s glavnim Porscheovim muzejom u Stuttgartu iz kojeg posuđuju neka vozila. Gmünd je lijep mali grad na granici s Češkom, s dvorcem i širokom glavnom ulicom. Muzej je na rubu grada, u napola drvenoj zgradi koja je prije služila kao štala. Unutra se, među ostalim, nalazi prekrasna kolekcija modela automobila, paleta bokserskih motora, 935-ica u Martinijevu izdanju, policijska 996-ica i zapanjujući popola prerezan 968.
Na zidu su slike Cisitalije, s malo detalja. Karoserija izgleda krhko, s prednjim krajem u obliku pačjeg kljuna, ali u pozadini možete vidjeti dijelove Auto Uniona C koje je Porsche izrađivao prije početka Drugoga svjetskog rata. Cisitalia je imala 1,5-litreni 12-cilindarski bokser motor s kompresorom snage 390 KS na 10.500 o/min, a bio je spojen na sekvencijski mjenjač. Pogon na četiri kotača mogao se ručno uključiti i isključiti.

Na odlasku smo porazgovarali s Helmutom Pfeifhoferom koji je postavio muzej i prodaje ulaznice. Na naše pojašnjenje što radimo ovdje, Helmut pita želimo li vidjeti izvornu tvornicu. Ako želimo, njegov sin Cristoph stići će za minutu i može nas odvesti tamo – udaljena je samo nekoliko minuta vožnje. Helmut je kupio izvornu tvornicu kako bi je spasio od uništenja i obnovio je da izgleda kao potkraj 1940-ih. Cristoph se pojavljuje i nekoliko kilometara pratimo njegov A6 do nekadašnje pilane. Ograda se otvara i dopušteno nam je parkirati C4S ispred zgrade kako bismo načinili nekoliko fotografija. „Želite li pogledati unutrašnjost?“ pitao je Cristoph kad je fotoaparat prestao škljocati. Nismo progovorili ni riječ, sve mu je bilo jasno nakon mnogo smješkanja i klimanja glavom. Kao da ima posla s klincima iz vrtića.

Dok se penjete stubištem i ulazite kroz glavna vrata, čini se kao da ste ušli u Narniju. Osjeti se miris plijesni i imate osjećaj da ste doista otputovali 65 godina unatrag. Nalazite se u uskom, mračnom hodniku s nizom kukica na kojima su visjele bijele mehaničarske jakne s ušivenim natpisom VW na prednjem džepu. S lijeve strane velika je soba koja je služila kao kantina, ali zdesna je glavna recepcija u kojoj su se radnici prijavljivali i odjavljivali. Nevjerojatno je kad pomislite da je ovdje započelo sve ono u Zuffenhausenu. Prođite preko poda od dasaka kroz druga vrata i naći ćete se u uredu Ferdinanda Porschea, s njegovom velikom pločom za crtanje. Gotovo očekujete da će ući kroz vrata i uhvatiti se olovke.
Što je to na zidu? Tehničke skice Cisitalije. Ne mogu se oduprijeti groznici koja mi je prošla tijelom. Drago mi je da Porsche i dalje proizvodi automobile s pogonom na četiri kotača, ne samo zato što mislim da je C4S najbolji trenutačni 911 nego i zato što me to dovelo ovamo.