Prljava lijepa stvar

Prljava lijepa stvar

Proveli smo 48 sati s Aston Martinom One-77 od 760 KS i 11,2 milijuna kuna, testirajući ga na negostoljubivoj stazi i slinavim zavojitim cestama – pitajući se zašto Aston nije htio da ga vozimo

Slike: Dean Smith

Ovaj smo trenutak čekali od pariškog autosalona 2008., pa nas nije iznenadilo da započne na ovakav način, pred spuštenom rampom lokacije pod osiguranjem. Objektiv kamere mog iPhonea zatvoren je posebnim pečatom, a uniformirano osoblje je strogo i ravnodušno, sumnjičavo promatraju moj potpis, a zatim me nevoljko puštaju kroz rampu do mjesta sljedeće kontrole na stazi.
Debeljuškasti kontrolor mnogo je veseliji, ali zatim me traži godišnju propusnicu za stazu. "Prilično sam siguran da je imam", odgovaram. Provjerava u svom računalu. "Istekla je 2007. godine", kaže, nakon čega mi je srce počelo lupati, a grlo se osušilo. Ovo je velik dan, a ako ga moja loša organiziranost naruši, možda ću trebati potražiti novi posao. "Zapravo, izdana vam je nova dozvola u ožujku, sve je u redu." Potvrdno klimam glavom uz lažnu smirenost i ponovno potpisujem, ovaj put za radiouređaj nazvan Pogo #707.
Dobro, možda pretjerujem. Na stazi Millbrook bio sam mnogo puta. Ne bi se smjelo činiti toliko vojnički strogim. No, ova velika staza, puna zavojitih dijelova načinjenih za brutalnu torturu prototipova, jedno je od mjesta koja izazivaju neobjašnjiv osjećaj krivnje. Osjećaj krivnje kakav obično osjetite kad vas policija zaustavi zbog rutinske provjere.
Usto, naš je današnji zadatak prilično tajan, što dodatno povećava napetost. Fotograf mi se pridružuje, a izgleda jednako uplašeno. Njegovi fotoaparati nisu zapečaćeni, ali uz njega je novi službenik za sigurnost koji će se pobrinuti da snima samo jedan automobil. Imam osjećaj da danas na ovalu Millbrooka i ostalim zavojitim stazama ionako neće biti uzbudljivih automobila. Zašto to mislim? Paaaa… uspjeli smo ugrabiti Aston Martin One-77. Preciznije, onaj sa serijskim brojem 17. Jako zamaskirani jednovolumen iz B-segmenta na testu izdržljivosti pokraj nas baš i neće dobiti pretjeranu dozu pozornosti, zar ne?

POSVE OBIČNA BIJELA prikolica u kojoj je One-77 dopremljen do Aston Martinovih prostorija u Millbrooku već je prazna. Lijepa staklena zgrada ispunjena elegantnim namještajem i kvazi lifestyle časopisima koje zapravo nitko ne čita jutros nije otvorena. Ovo nije Aston Martinov automobil za novinare, a proizvođač nam nije pomogao pronaći One-77 koji bismo testirali. Zapravo, nitko od novinara nije trebao voziti One-77.
Međutim, vlasnik ovog automobila želi da ga iskoristimo kao što bi pravi superautomobil trebao biti iskorišten, zbog čega smo mu iznimno zahvalni. Iduća dva dana njegov One-77 bit će pod našim nadzorom, a vozit ćemo ga ovdje po Millbrooku i na klizavim, neravnim cestama. Kolega iz Top Geara nedavno je One-77 vozio u Dubaiju, pa ovo nije svjetska premijera. No, ceste na koje mi idemo različite su od pustinjskih, a čini mi se da su i iskrenije za pravi test ovog automobila. Da budem iskren, trenutačno ne mogu skinuti pogled s One-77 u zelenoj "Aston Martin Racing" boji. Skulptura ispred mene je hipnotizirajuća, brutalna i zapanjujuće lijepa.

"Ovo je vjerojatno One-77 kakav su inženjeri i testni vozači oduvijek zamišljali, ali i dalje ne znam što očekivati"

Što znamo o One-77? Zapravo, prilično puno. Aston možda nije imao potrebu dopustiti novinarima da ga voze, ali nije se nimalo suzdržavao pri otkrivanju podataka o svom superautomobilu i besprijekornim tehnikama izrade. No, ne možemo im zamjerati. Dovršeni One-77 oduzima dah, ali ogoljena šasija od karbonskih vlakana prikazivana na brojnim autosalonima bila je dovoljna da odrasli muškarci puste suzu i vrlo brzo otvore vrlo debele novčanike. Cijena od 11,2 milijuna kuna? Da imate toliko novca i da vidite One-77 izložen na autosalonu, biste li mu mogli odoljeti?
Prisjetimo se. One-77 ima jednodijelnu šasiju od karbonskih vlakana prekrivenu ručno oblikovanim aluminijskim dijelovima. Šasija teži 180 kg i iznimno je čvrsta. Svaki od prednjih blatobrana, načinjenih od jednog komada aluminija, jedan je majstor oblikovao i usavršavao tri tjedna. Tri tjedna za jedan blatobran?! Astonov ultimativni cestovni automobil trebao bi odati počast nevjerojatnoj vještini radnika koji su dugotrajno čekićem oblikovali i izglađivali aluminij u tvornici u Newport Pagnellu. Karoserija od karbonskih vlakana jednostavno ne bi bila jednako dobra.

Naravno, i struktura One-77 temelji se na tradiciji. V12 motor postavljen je sprijeda maksimalno pomaknut prema unutrašnjosti i stražnje kotače pogoni preko automatiziranog ručnog mjenjača sa šest brzina. No, poznati Astonov 5,9-litreni V12 motor tvrtka Cosworth Engineering uvelike je izmijenila. Obujam je povećan na 7,3-litre, a masa smanjena za 60 kg; dobio je suhi karter, a kompresijski omjer povećan je na 10,9:1. Aston ističe da taj divlji, elastični V12 ima 760 KS i 750 Nm. Zahvaljujući suhom karteru u šasiji One-77 smješten je 100 mm niže od onoga u DB9, a u odnosu na prednju osovinu primaknut je unutrašnjosti. Na mjenjač sa šest brzina snagu prenosi preko osovine od karbonskih vlakana koja prolazi kroz cijev od magnezija. Tu je i posve podesiv sustav ovjesa, nadohvat ruke vozaču, koji omogućuje namještanje za vlastiti način i stil vožnje.

Šef projekta Chris Porritt davno je izjavio: "Budimo iskreni, ovaj auto će biti prilično žestok." Ne znam gdje se na ljestvici od "prilično žestok" do "jako žestok" nalazi ovaj One-77, ali znam da vlasnik broja 17 u svojoj kolekciji ima prilično ekstremne automobile. S druge strane, dovoljno dobro poznajem Porritta da zaključim kako se njegovi osobni ukusi vjerojatno podudaraju s istinskim ljubiteljima Astona. Zato je ovo vjerojatno One-77 kakav su inženjeri i testni vozači oduvijek zamišljali.
Međutim, i dalje ne znam što da očekujem. V12 Vantage je u usporedbi s brojnim automobilima prilično žestok, ali u jedinstvenom svijetu Carrere GT, Enza, Koenigsegga i Zonde uzbudljiv je poput Golfa Bluemotiona. Gdje se One-77 uklapa? I stalno me progoni zašto nisu htjeli da ga vozimo.

VOZAČKA SE VRATA OTVARAJU, a zatim blago podižu, kao na DB9 i novom Vanquishu, ali spori, skupocjeno otežani pomak ovdje nije prisutan jer se vrata podižu poput pobjeglog balona ispunjenog helijem. Unutrašnjost vrata prekrivena je blještavim karbonom, dok je poluga za otvaranje vrata, s uzorkom tkanja nalik na šav bejzbolske rukavice, pomalo čudna. Ipak, najviše pozornosti privlače kožna dvobojna sjedala i instrumentna ploča.

Instrumentna ploča tipično je Astonova, ali oblici su izduljeni, poput elegantnih kapljica, a mijenjani su i oblikovani sve dok cijela kabina nije postala jedna savršena cjelina. Ovo nije automobil u koji uskočite i krenete ga voziti, nego se polako namještate i uživate ga promatrati. Znam da to zvuči poput romantične besmislice, ali One-77 odiše posebnošću kao i Pagani Huayra, a nudi i teatralnost koja nedostaje prizemljenom i ozbiljnom Veyronu.

Prekrasno oblikovano sjedalo vrlo je nisko, zato u njega upadate, a zatim vas obuzima isti osjećaj budnosti koji se pojavljuje pri prvom ulasku u trkaći automobil čiji položaj sjedala želi da osjetite težište, bez mnogo brige za preglednošću. Upravljač s ravnim bočnim dijelovima presvučenima alkantarom možda izgleda neobično, ali dok ga držite, čini se savršenim i prirodnim. U pozadini, sivi instrumenti nisu posve čitljivi, razaznajete da je posljednja oznaka 350 km/h, a brojač okretaja označen je do osam, ali bez crvene linije. Prema Astonovim tvrdnjama, igla brzinomjera trebala bi prijeći 350 km/h, a 100 km/h premašila bi za 3,7 sekunde. Pri testiranju navodno je izmjereno vrijeme ubrzanja od 0 do 160 km/h od 6,9 sekundi. Za usporedbu, prema našim mjerenjima, Koenigseggu CCX do 160 km/h treba 7,7 sekunda, a Enzu 6,7 sekunda.)

"Premda je vanjska temperatura -2 Celzijeva stupnja, pogled na One-77 stvara toplinu oko srca. Ne može biti bolje od ovoga"

Neobičan kristal, koji u Astonu zovu ključ, usmjerite u mali prorez na kojem piše Engine Start. Ono što slijedi samo po sebi vrijedi 11,2 milijuna kuna. V12 od 7,3 litre opaku buku ispušta kroz hladni zrak. Zvuči oštro, čisto i pakosno. Kratkim pritiskom papučice gasa okretaji skaču i spuštaju se jednako slobodno kao u Carreri GT ili Lexusu LFA V10. Na pamet mi ponovno padaju Porrittove riječ "prilično žestok". Povucite malu polugicu za izmjenu brzina i mjenjač bira prvu brzinu, a uz moje skromno dodavanje gasa One-77 podrhtava i poskakuje uglađeno poput Ford Fieste koju vozi početnik u čizmama broja 47. Doista se čini žestokim i uopće ne mari za moj obzir prema njegovoj vrijednosti.

Izmjena u drugu brzinu uglađenija je, ali i dalje se osjeća udarac jednostruke spojke, a taj osjećaj dodatno ističe iznimno lak zamašnjak i ljuti V12 motor. To je doista poseban motor koji je ozbiljno, ozbiljno glasan! Naravno, ima dovoljno okretnog momenta za raniju izmjenu u više brzine, ali ne činim to. Želim čuti i osjetiti motor na 5000 o/min, zato ga odmah vozim kao da je riječ o Hondinu VTEC-u. U prvih stotinu metara saznate da ovo nije superautomobil poput Veyrona. Zapravo, ima žestinu nečeg pomalo neobičnog. Primjerice, Koenigsegga s motorom sprijeda.

No, One-77 se ne čini poletnim i posve živahnim. Upravljač je jednako odmjeren kao u V12 Vantageu, a pomaci su promišljeni i uvjerljivi. U Ferrariju F12 uvijek na umu imate hitrost upravljača, ali upravljač u One-77 više je intuitivniji i dopušta vam da se usredotočite na iskorištavanje najboljeg iz šasije i motora. Na uskim i skliskim zavojima Millbrookove zloglasne brdske rute to je vrlo dobra stvar.

Hladne gume P Zero Corsa široke skromnih 335 mm ne vole asfalt koji pod prstima nudi osjećaj smrzavanja, a sustav protiv proklizavanja stalno nadzire isporuku snage V12 motora. Dojam je da unaprijed gubi bitku u kojoj je ili elektronički ograničen i mrzovoljan ili kipti uz proklizavanje kotača. Želite li odabrati Track mode ili posve isključiti kontrolu proklizavanja, valja podići poklopac na središnjoj konzoli (načinjen od lakih karbonskih vlakana presvučenih kožom, naravno) kako biste pronašli izduljeni kromirani prekidač iznad kojeg je sličica automobila koji proklizava. Možda bi ipak trebao biti crven ili pokriven staklom uz natpis "razbiti u slučaju opasnosti". Odlučio sam da je Track mode pametnija postavka.

Millbrookova brdska ruta zapravo je asfaltni vrtuljak, prepun nepreglednih zavoja, neugodnih nagiba i s velikom skakaonicom. U automobilu koji je širok i vrijedan poput One-77, to je zapravo pravi pakao. No, nakon prvotnih nespretnosti veliki Aston počinje se osjećati kao kod kuće. Ne osjećate mnogo naginjanja, a na prednje gume možete se osloniti. Ne u potpunosti, ali prednost je što ih masa motora ne opterećuje pretjerano, zato kad očekujete podupravljanje usred zavoja, One-77 jednostavno nastavlja prianjati. DSC obuzdava okretni moment V12 motora usred zavoja, a dok ispravljate automobil, posve oslobađa snagu, Pirellijeve gume počinju se vrtjeti, a automobil započinje bočno proklizavati. Sve se to događa ubrzano. Vožnja je divlja, gotovo suluda.

Vrlo brzo postaje jasno da One-77 zahtijeva više prostora i da su Pirellijeve Corsice primjerenije za toplije krajeve od kontinenta u prosincu. Zapravo, u primamljivoj jurnjavi V12 motora do blokade mogu uživati samo na Millbrookovoj ravnici, a premda mogu osjetiti djeliće nadarenosti šasije, to je samo dio onoga što One-77 može ponuditi. Kad sam se napokon odvažio posve isključiti DSC, automobil je postao predvidljiviji jer motor ono što tražite nudi baš kad to želite. Jednom ili dvaput isprovocirao sam One-77 usred zavoja, osjetivši kako lako prelazi u proklizavanje, a zatim sam ga uz dodatak gasa držao u uravnoteženom proklizavanju. To je ludost, znam, ali pomisao da ga možda više nikad neću voziti bila je jača. Osjećaj kao da hodate po tankoj žici obuzme vas kad počnete brže voziti. Nezaboravno. One-77 je u svojoj biti pravi alfa mužjak. Tko god u njega sjeda, ne smije biti mamina maza. Da ne kažem nešto prostije.

DRUGI DAN – WALES
Prvi sam put One-77 zamijetio u 6.45 ujutro usred zastrašujuće mračnog hotelskog parkirališta na sjeveru Walesa, a premda je vanjska temperatura -2 Celzijeva stupnja, ta hladnoća nije stisnula uzbuđenje. Budući da je osvijetljen samo Mjesecom i udaljenom uličnom rasvjetom, mogu raspoznati samo rubne obrise nevjerojatne aluminijske karoserije. Ovaj gotovo mitski Aston Martin tiho je spušten iz prekrivene prikolice koja ga je ovamo dostavila prije nekoliko trenutaka. Trudimo se biti ljubazni prema lokalnim stanovnicima tako što pjev pred zoru 7,3-litrenog V12 motora s četiri ispušne cijevi čuvamo za trenutak kad ćemo biti spremni otići. Sad mi dostavljač predaje poznati Astonov kristalni ključ. Ne može biti bolje od ovog.

Otvaram laka vozačka vrata kako bih ušao u unutrašnjost. Vidljiva karbonska vlakna nalaze se posvuda: pragovi, oplate vrata, pod (gdje pažljivo postavljeni tepih štiti dio oko papučica). Čak je i pregrada iza sjedala od sjajnog karbona. Sve što nije načinjeno od karbonskih vlakana i kože načinjeno je od crnog pocinčanog aluminija, osim velikog okvira od sjajnog ružičastog zlata koje se od vjetrobranskog stakla spušta u kružnom potezu, omatajući središnju konzolu i ručnu kočnicu te se vraćajući prema vjetrobranskom staklu. Zapanjujuće bi bila preslaba riječ za opis svih detalja u unutrašnjosti.

"Zbog odličnog rasporeda mase prednji kraj besprijekorno prianja. Trebam se usredotočiti samo na ponašanje stražnjeg kraja"

Vrijeme je za vožnju ovog posebnog Astona. Moj današnji plan prilično je jednostavan: provest ću što je više moguće vremena vozeći One-77 omiljenim cestama sjevernog Walesa. Što se mene tiče, već gubimo vrijeme. Ključ ulazi u otvor i dok ga držim, elektronika oživljava, igle na dva instrumenta poskakuju i vraćaju se na svoje graničnike, a zatim unutrašnjost ispunjava zujanje brzog elektropokretača koji iz sna budi dvanaest cilindara. Ubrzo se pokreće i smiruje u užurbanom praznom hodu. Iza mene čuje se mnogo manje buke ispušnog sustava nego u talijanskih automobila, ali i dalje zvuči izvrsno. Drukčiji je od ostalih suvremenih Astona, zvuči oštrije, življe i nudi trenutačno povećanje okretaja čim dotaknete papučicu gasa, što daje naslutiti da One-77 ima vrlo lak zamašnjak.

Želimo načiniti fotografiju Astona dok izlazi sunce, a kako izlazi za otprilike pola sata, ne smijemo gubiti vrijeme. Vežem se (nasreću, ima obične pojasove u tri točke), pritišćem "D" i dodajem gas kako bi krenuo. Iskreno, polazak nije dobar. Zapravo, toliko je loš da pomišljam kako sam učinio nešto pogrešno jer čim je polutrkaća spojka zagrizla, ponovno je otpustila, a zatim opet zagrizla, zbog čega smo se, izlazeći s parkirališta, dobro protresli. Nije važno: izmjena iz prve u drugu protekla je dobro, a sad sam usredotočen na praćenje automobila s fotografskom opremom do odabranog odredišta.

Cesta je mokra, a pokraj mog lijevog ramena prolaze opasni kameni zidovi. One-77 doima se nemoguće širokim, a golema bočna zrcala kao da su pričvršćena na produžetke koje koriste vozači kamp-kućica, ali dobro funkcioniraju. Istina, morate ih podesiti prema van kako biste vidjeli cestu iza širokih stražnjih blatobrana. Tijekom godina vozio sam mnogo automobila, ali za prvu vožnju ovo je posve zastrašujuće iskustvo, osobito jer je tekućina za pranje stakla smrznuta, pa brisači po vjetrobranskom staklu razmazuju mlaz vode pune soli koja se podiže za automobilom ispred mene. Baš super.

Dok se penjemo uz cestu, primjećujem malo snijega. Prognoza za danas je dobra, ali s obzirom na to da je ovo sjeverni Wales u prosincu, držim fige. Barem se sjedalo čini izvrsnim, prekriveno je zanimljivim spojem tamne kože i tkanine, njegov profinjen oblik drži tijelo nepomičnim bez imalo grubosti. Jedinstveni uglati upravljač možda izgleda neobično, ali dobro leži u ruci. Još je rano, ali volio bih da do mene dolazi više informacija o pouzdanosti prednjih guma u ovo mokro jutro. Možda sve bude bolje poslije tijekom dana kad je prognozirano suho vrijeme.

Stigavši na mjesto za fotografiranje, još uvijek je mrak, ali postalo je i maglovito. No, sigurno je naš sretan dan jer čim smo počeli raspravljati o planu B, oblačno nebo postalo je ružičasto, a zimsko se sunce polako penjalo iza planina u daljini. Povećanje intenziteta slabog svjetla, koje se doima kao da ga kontrolira filmski redatelj, a zatim njegovo spuštanje na karoseriju One-77 čini se čarobnim. Svijet oko nas utihnuo je; nema ni daška vjetra, a cestom već dugo nitko nije prošao. Kad bi lokalni stanovnici znali što propuštaju...

Lampica sad svijetli i putno računalo pokazuje da je prosječna potrošnja iznosila 45,6 l/100 km!

Fotografije su snimljene, slobodno mogu krenuti na prvu pravu vožnju. Kao tinejdžer svoje sam godine odrastanja proveo jureći kantastim automobilima ovim cestama, a omiljena mi je postala ona oko jezera Celyna prema zapadnoj velškoj obali. Široka, otvorena cesta okružena prekrasnim krajolikom trebala bi savršeno odgovarati One-77. Odgovarala bi da u spremniku ima goriva. Nisam primijetio koliko je goriva preostalo na putu ovamo, ali lampica sad svijetli i putno računalo pokazuje da je prosječna potrošnja iznosila 45,6 l/100 km! Prije početka prave zabave potrebno je otići po benzin.

Nemam baš sreće jer na jedinoj benzinskoj postaji u obližnjem selu traktor dolijeva gorivo na strani koju trebamo, a dok ga zaobilazimo, spojka u One-77 ponovno se muči pri prihvaćanju. Ubrzo shvaćam da prijenos ne voli manevriranje jer stražnji diferencijal zablokira, a to dodatno opterećuje spojku.
Ubrzo traktor odlazi i Astonov spremnik punim gorivom, nestrpljivo razmišljajući kako je stiglo vrijeme da razvrtim motor ovog nesvakidašnjeg Astona. Napuštam benzinsku, ubrzavam i mjenjač dolazi na svoje: savršeno se ponaša, odabirući više i niže brzine bez nepotrebnog "udarca" prisutnog u ostalim sportskim automatiziranim ručnim mjenjačima koje sam vozio (primjerice u Aventadoru). Poslije nekoliko kilometara problemi prijenosa pri niskim brzinama pali su u zaborav.

V12 simfonija očaravajuća je od trenutka pokretanja motora, ali pritisnite gumb Sport na instrumentnoj ploči i postat će još bogatija. Budući da ispušne cijevi prolaze kroz oba praga, putnici su nagrađeni zvukom kao u kućnom kinu. No, moja je pozornost usmjerena na promjenu karaktera moćnog V12 motora. Uključivanje Sport postavki ponudilo mi je punih 750 Nm (inače je dostupno samo 75 posto ukupnog okretnog momenta), a motor je dobio gotovo VTEC-ovski zvuk. Od 4500 o/min naviše kao da ste u motor uštrcali dušikov oksid; juri kroz okretaje bez zadrške prije udaranja u blokadu na 7500 o/min. Zapravo, čini se kao da elektronička blokada kvari zabavu jer nalet snage tada je na vrhuncu, V12 je neumoran na punom gasu.

Zbog svega toga moram biti koncentriran u vozačkom sjedalu jer je isporuka snage na stražnje kotače doista divlja kad se približite maksimalnom broju okretaja. No, to uistinu ovaj Aston čini uzbudljivim. Još uvijek me posebno iznenađuju automobili čiji kotači mogu proklizati u pravocrtnom gibanju na brzinama iznad 100 km/h. Budući da svaki milimetar hoda papučice gasa donosi dodatni nalet snage, ovo nije automobil koji možete voziti s papučicom gasa pritisnutom do poda u nadi da će elektronički sustavi sve riješiti. Ovo je pravi klasični superautomobil s motorom sprijeda i velikom snagom koji zahtijeva poštovanje, osobito po mokrim cestama poput današnjih, kad je prianjanje smanjeno. Za moje dobro možda i bolje da je tako klizavo. Kočnice od karbonskih vlakana dobro su odmjerene s preciznom papučicom, pa je lako zaključiti da je ovaj automobil načinjen za vožnju, a ne da bude dio neke kolekcije.

NAKON NEKOLIKO BRZIH ZAVOJA skrenuo sam prema unutrašnjosti i po uskim dijelovima zavojite ceste došao do omiljenog prijevoja. Brzo počinjem shvaćati da je One-77 opojni spoj trkaćeg prijenosa i ovjesa s brojnim luksuznim dodacima. Primjer je multifunkcijski zaslon u središnjoj konzoli. Opremljen je navigacijskim sustavom, povezat ćete ga jednostavno s iPodom, a spojen je s prekrasnim Bang & Olufsenovim visokotoncima koji se svaki put kad oživi elektronika automobila tiho izdižu iz krajnjih rubova armature. Sjedala su pokretana na struju, kao i upravljač, a sve to podešavanje znači da možete postići gotovo savršen položaj za vožnju, na čemu sam zahvalan jer se prednji kraj čini zastrašujuće udaljenim od sjedala.

Čak se i vjetrobransko staklo čini udaljenim. No, trebate vidjeti koliko je motor postavljen duboko u šasiji prema unatrag kako biste shvatili zašto je prednji kraj One-77 toliko dug, a rezultat tog rasporeda mase pomaknute unatrag odlično je prianjanje prednjeg kraja. Nakon tog privikavanja samo se trebam usredotočiti na ponašanje stražnjeg kraja.
Ovdje je uistinu zapanjujuće. Osobito kad su ceste prazne kao danas. Svaki put kad iziđem iz One-77 moram se okrenuti prema njemu i pogledati ga. To je takav automobil. Volim i boju ovog primjerka. Vlasnik ga je u ovoj boji naručio u počast njemu najomiljenijeg Astona, DB4 GT Zagato, obojenog u istu boju.

Zelena boja savršeno odgovara One-77, prekrasno prikazujući njegovu detaljno oblikovanu karoseriju, istodobno povezujući automobil s Astonovom bogatom poviješću. Jedino što mi se ne sviđa je način na koji su u bočne usisnike uklopljena prednja svjetla, ali to nadoknađuje ekstravagantna linija stražnjih svjetala, kao i prekrasni agresivni nabor koji prolazi vrhom stražnjih blatobrana. Zapravo, One-77 prepun je prekrasnih detalja. Siguran sam da je postojao ograničavajući budžet, ali Aston je odlučio svaki problem riješiti najelegantnijim rješenjem.

"Ne želim automobil s nevjerojatnim performansama koji je lako voziti; želite li to, kupite Veyron"

Moram otići na još jednu brzu vožnju, a tečni zavoji ceste mog prijevoja čine se savršenim odredištem za završni đir. Planinari su otišli, pa smo Aston i ja ostali sami – a vožnju mi može usporiti samo koja zalutala ovca. Ubacujem ključ u otvor, V12 posljednji put oživljava i uz podrhtavanje krećemo. Prva, druga i treća brzina svladane su na način svojstven samo superautomobilu sa 760 KS, a poslije prelazimo na zahtjevniji dio ceste u kojem se planine približavaju jedne drugima, sužavajući cestu između nižih obronaka. Spuštam prozor kako bih čuo zvuk zavijanja iz četiriju ispušnih cijevi koji se odbija od kamenih gudura koje okružuju ovu prekrasnu cestu. Obožavam ovaj automobil. Stvara nevjerojatnu ovisnost i ne mogu ga prestati voziti. Zahtjevno je stalno tražiti odgovarajući način vožnje i to još nisam svladao, ali spreman sam za dugotrajno učenje.

To je pravi izazov koji očekujem od superautomobila od 11,2 milijuna kuna. Ne želim automobil koji je lako voziti jer jednostavno nudi nevjerojatne performanse. Želite li to, kupite Veyron. Vozeći One-77 vozač mora izvući najbolje iz automobila. Neki od prvih vlasnika sigurno neće moći to učiniti, pa će pustiti da One-77 skuplja prašinu kao dio kolekcije ili ga prodati. No, ne bi vidjeli stvarnu bit automobila jer ovo je čudovište od automobila – ima iznimnu snagu, ali je istodobno iznimno karizmatičan. Ovo remek-djelo uspješno spaja ručno oblikovanu aluminijsku karoseriju s tehnologijom karbonskih vlakana, a izgleda jednostavno prekrasno. Od početka je One-77 zamišljen kao ultimativni suvremeni Aston, a nakon dana provedenog s njim mogu vam reći da je ostvario taj cilj. Nezasitna požuda za ovim automobilom nikada neće nestati.