Korida

Korida

Miura SVJ bila je prvi ekstremni Lamborghini; 40 godina poslije Aventador LP700-4 najnoviji je model. Bilo je vrijeme da ih netko dovede na borilište i otvori vrata

Slike: David Sheperd

Lamborghini Miura Jota vrišti vozeći praznom autostradom. Cesta je pregledna i prazna, a vozač napet. Ne odgovara mu brzina, ali trudi se ne pokazati to. Suvozač promatra s nevjericom, ali zadivljen. Igla brzinomjera prelazi 200 km/h, a zatim 210, 220…
Otvorene ispušne cijevi ispuštaju vatru, rasplinjači udišu zrak uz moćnu riku. Odjednom se u sitnim bočnim zrcalima pojavljuje neko kretanje. Je li to još jedan automobil? Koji nastoji pratiti Miuru? Vozač zamjećuje drugi automobil, usredotočuje se na cestu pred sobom i snažnije prima upravljač. Brzinomjer pokazuje 230 km/h… 240…

Zna se vrlo malo o tijeku zbivanja, a većina onoga što je prethodilo tom događaju smatra se mitologijom. No, neke su činjenice jasne: Prvo, jedina Lamborghini Miura Jota uništena je tog dana 1972. u Italiji i nikad nije popravljena. Drugo, vozač i suvozač nisu odmah poginuli. Oni koji su vidjeli ostatke iskrivljenog i spaljenog metala nisu mogli vjerovati. U svim vijestima čula se riječ "čudo".
A što je s fikcijom? Neki kažu da je taj dio autoceste prethodno zatvoren i da je vozač – trgovac automobilima i ljubitelj utrka – izveo automobil na testiranje prije isporuke, bez dozvole vlasnika. Kružile su i glasine o cestovnoj utrci i dokazivanju suvozaču – a to je, prema pričama, bila vozačeva djevojka.
Što god se dogodilo toga groznog dana, nepotrebno je uništen dio automobilske povijesti. Ništa nije preostalo. Čak je i motor – koji se u to doba često preuzimao iz olupina u Italiji – navodno odbačen zbog prevelikog toplinskog oštećenja bloka motora.

Četrdeset godina poslije, na gotovo isti dan, EVO je dobio ključeve jedne od šest tvornički prerađenih Miura SVJ – automobila koji je preuzeo mnoštvo (ne sve) obilježja izvorne Jote. To je jedan od najrjeđih Lamborghinija ikad, zbog čega je jedan od najvrednijih – osiguran je na 1,6 milijuna eura – ali njegova novčana vrijednost ne znači ništa u usporedbi s njegovom važnošću. Priča o nastanku izvorne Jote, a zatim i inačice SVJ, priča je o Lamborghinijevu ulasku u područje ekstremnih superautomobila. A to je područje Lamborghini prisvojio – kao što jasno dokazuje Aventador koji smo danas uključili u ovu priču.

DOK SVJ glasno klokoće u praznom hodu, s otvorenim vratima koja vas pozivaju u unutrašnjost, javlja mi se misao: "Nemoj ga razbiti", a nju na glas izriče vlasnik...
Začudo, zabrinut je za moje zdravlje, a ne za automobil. "Akumulator je ovdje", govori pokazujući prednji kraj automobila, "rezervoar za gorivo je ovdje", pokazuje područje ispod prednjeg poklopca, "a ovdje sjediš", kaže pokazujući unutrašnjost.
Shvatio sam. Snažan udarac u prednji kraj dovest će u kontakt struju i gorivo, što ne može dobro završiti. "Nadam se da ne podupravlja", prošaptao sam prelazeći prag automobila i namještajući Britaxove sigurnosne pojasove.

Unutrašnjost je prekrasna, bogata i prirodno lijepa zahvaljujući koži boje karamele. Ako ste ikad bili u unutrašnjosti prvih Concordea (u muzeju, naravno), znat ćete kakav miris ima ova unutrašnjost: to je ugodna aroma ostarjele plastike i kože.
Izvorna Jota bila je trkaći automobil za cestu, ali prvi je kupac pri izradi ovog SVJ-a dorađenih performansi zadržao stil i udobnost unutrašnjosti automobila na kojem se temeljio – Miuri SV. Rezultat toga je prekrasan i neobičan spoj trkaćeg motora i unutrašnjosti GT-a.

"UŠI SU VAM UDALJENE NEKOLIKO CENTIMETARA OD JEDINSTVENO POPREČNO POSTAVLJENOG POPREČNOG V12 MOTORA I NJEGOVA ČETIRI WEBEROVA RASPLINJAČA S OTVORENIM TRUBAMA"

BOŽE, PAPUČICA GASA iznimno je tvrda. Da je pomaknete, umjesto tetiva gležnja morate koristiti bedrene mišiće. Doziranje je teško. Bubnjići u uhu podrhtavaju uz hitri porast okretaja. Spojka i upravljač nisu toliko teški. Upravljanje na nižim brzinama nije otežano zbog težine upravljača, nego zbog njegova nagiba. Rukama ne možete dohvatiti vrh obruča upravljača, pa ga pomičete poput vozača početnika.

Ubacujem u prvu brzinu. Raspored brzina mjenjača standardni je u obliku slova H. Pomaci ručice mjenjača laki su zahvaljujući otvorenim kanalićima. Rasplinjači i bregasta vratila u ovom SVJ-u čine vožnju na niskim okretajima nemirnom i sporom. Zato valja snažno stisnuti papučicu gasa, pričekati da brojač okretaja prijeđe četiri tisuće, a zatim se čvrsto držati. Uz veličanstvenu, gotovo zaglušujuću buku od koje se naježite, SVJ juri prema 9000 o/min poput suvremenog superautomobila. Spore, promišljene izmjene brzina služe dodatnom naglašavanju ubrzanja. Podaci o snazi i masi ovog automobila su 406 KS i 1300 kg. To čini specifičnu snagu od 317 KS/ po toni – otprilike kao kod Nissana GT-R-a.
Rijetki vas automobili uspijevaju učiniti toliko povezanima s cestom i strojem. Uši su vam udaljene nekoliko centimetara od jedinstveno poprečno postavljenog V12 motora i četiri Weberova rasplinjača s otvorenim trubama. To znači da čujete izvanredne kipteće zvukove i šuplje brujenje koji zajedno čine savršenu glazbu.

U Miuri možete osjetiti sve. Rad unutarnjih dijelova mjenjača, primjerice, na neki se način preko poluga prenosi na vašu ruku. A osjeća se i izvanredan dubok zvuk koji odjekuje cijelim automobilom i prenosi se na vaše tijelo – sve se to zbiva u prekrasnoj unutrašnjosti s tankim bočnim nosačima i toliko niskim pragovima da imate osjećaj da biste mogli ispružiti ruku i zapaliti šibicu na tlu. To bi, sudeći prema opijajućem zagušljivom mirisu ugljikovodika i goriva koje ispunjava unutrašnjost, bila loša zamisao...
Ovaj je SVJ vrlo, vrlo brz automobil, a kako biste ga i vozili brzo, potrebna je disciplina koju moderni automobili ne zahtijevaju. Vlasnik potvrđuje da ni u kojem slučaju ne smijem uletjeti u zavoj oslanjajući se na moguće prianjanje prednjeg kraja – jer ga jednostavno nema. Pravilan način vožnje je pažljivo procijeniti pristup zavoju, a zatim i uglađeno dozirati kočnice i promijeniti brzinu uz pažljivo usklađeno dodavanje gasa. Kad se automobil smiri, ponovno snažno i brzo pritišćete, a pomicanjem upravljača i papučice gasa pokušavate automobilom slijediti oblik zavoja.

Upravljanje Jotom ne predstavlja fizički napor, ali mentalni je iznimno velik. Osjetila su vam preplavljena skupom buke, povratnih informacija i mirisa. Možete osjetiti i slabo uvijanje šasije pod vama, što stvara pomalo uznemirujući osjećaj. Nikad mi neće biti jasno kako je vlasnik u ovom automobilu uspio prijeći 4800 km na nedavnom putovanju Europom.

Nakon prve brze vožnje u automobilu, tresem se. To je opako, žestoko, teško, zahtjevno, ali istodobno uzbudljivo i ispunjujuće iskustvo. Potreban mi je odmor – neki jednostavan automobil. Automobil sa 700 KS i tragom kotača koji je 25 cm širi od Miurina, ali i posve neprikladan za usku cestu...
Lamborghinijev najnoviji superautomobil s V12 motorom u vožnji nije tup, anesteziran i neuzbudljiv – ali takvim se doima nakon vožnje u Miuri. Srce vam se usporava za nekoliko otkucaja dok vam pokraj glave struji zrak klimatizacijskog uređaja, a snažan, siguran osjećaj sjedenja u monokoku od karbonskih vlakana opušta vam nadbubrežnu žlijezdu.

"IZMJENE MU NUDE MALO ŽESTINE, ALI ISPOD SVEGA TOGA NALAZI SE DOJMLJIV I PREKRASAN STROJ"

Neobično, ali Aventador LP700-4, premda je najbrži Lamborghini ikad, potpuno je pitom. Ovjes je neudoban i prisutna je određena neusklađenost robotiziranog ručnog mjenjača s jednom spojkom i pogona na sve kotače, ali s ovim automobilom možete juriti gotovo svakom cestom, parkirati ga i polukružno okrenuti bez pretjeranog straha od posramljujuće nezgode (u 14 godina nikad nisam vozio automobil koji privlači toliko pozornosti). Trebate samo zapamtiti da je širok. Vrlo širok. Najveću opasnost za vas predstavljaju ostali vozači koji, kad ih zapanji Aventadorov izgled, postanu previše usmjereni na automobil – zbog čega počnu voziti izravno prema vama. Nažalost, SVJ je gotovo nevidljiv u Aventadorovu društvu.

Za razliku od Miure, prije prvog snažnog pritiska na gas u Aventadoru ne trebate posebnu dozu hrabrosti, novi automobil toliko je jednostavniji. No, kad to učinite, ubrzanje će vas šokirati svojom žestinom. Duboka rika na srednjim okretajima prerasta u urlik koji postaje sve glasniji i viši dok uz udarac ne odaberete iduću brzinu – baš je takav osjećaj u postavci Corsa, kao da vas je netko po glavi udario reketom za stolni tenis.
U Aventadoru zavoje napadate uz mnogo samopouzdanja – bez straha prisutnog kod prethodnika. Prelaženje granice na cesti nema smisla, zato šasiju opterećujete do točke na kojoj postaje prilično neutralna. Kako biste to postigli, morate nadmašiti slabo preupravljanje –što se jasno osjeća na upravljaču – a zatim ispraviti upravljač neposredno prije nego što papučicu gasa stisnete do kraja. U tom se trenutku Aventador osjeća kao kod kuće i eksplozivno vas ispaljuje prema idućem zavoju uz blago – ali uzbudljivo – proklizavanje stražnjeg kraja. Zastrašujuće je sposoban i brz.

Međutim, u pamćenje vam se najviše urezuje zvuk. Zvučna podloga je prekrasna jer se ispod Aventadorova uglađenog zvučnog iskustva skriva ista prijeteća rika karakteristična za zvuk Miurina motora. Ti motori nisu povezani – Aventadorov potpuno posve novi 6,5-litreni V12 motor prvi je Lamborghinijev motor koji nije izravno povezan s 3,9-litrenim motorom iz Miure – ali glazbena sinergija je očita. Nažalost, sličnosti tu prestaju.

 NE ČUDI ČINJENICA da u dinamičkom odnosu između Miure SVJ i Aventadora postoji velika nepovezanost – to sam znao prije početka ove usporedbe i prije nego što sam sjeo u neki od ovih automobila. Što dulje i dalje vozite Aventador, sve manje osjećate povezanost sa SVJ-om. Osim sličnog zvuka motora, nijedna Miurina karakteristika nije prisutna u Aventadoru – a objektivno, novi automobil bolji je u gotovo svakom smislu. Osim što se Miura doima kao da pripada drugom razdoblju, čini se da pripada i drugom proizvođaču. Njezin je nastup čak i u SVJ inačici privlačan i profinjen. Dorađeni motor i izmjene karoserije pridaju mu malo žestine, ali ispod svega toga nalazi se dojmljiv i prekrasan stroj.

"ČETRDESET GODINA NAKON JOTE, SVJ-a I COUNTACHA IZVANREDNI AVENTADOR PRONOSI ISTI BUNTOVNIČKI DUH I EKSTREMNI NASTUP SVOJIH PRETHODNIKA"

Aventador je pravi huligan. Zamislite Keitha Richardsa biomehanički spojenog s F-22 Raptorom. No, zavirite li u priču o izvornoj Joti, otkrit ćete nastanak duha koji je ključan za brojna obilježja suvremenog Lamborghinija.
Za početak, Jota je bio buntovnički projekt – započeo ga je ambiciozan Lamborghinijev testni vozač Bob Wallace. Ima li suvremenog proizvođača automobila buntovnijeg od Lamborghinija? Divlje prerađena Jota bila je rezultat Wallaceove neutažive (ili sulude) želje za pomicanjem Miurina projekta do krajnjih granica. Zabilježeno je kako je legendarni vozač izjavio da je Miura preteška i da je krenula u proizvodnju prije dovršenog razvoja. "Bilo je velikih problema s čvrstoćom prvih primjeraka", rekao je. "Jota mi je dopustila ... da isprobam nove ideje."

Dok je Bob Wallace u svojoj voljenoj Joti zastrašivao ljude na ulicama Bologne, u istom je dijelu Italije Miurin dizajner Marcello Gandini, također "isprobavajući nove ideje", zamijenio francuske zaobljene linije trokutima.
Rezultat toga bio je Countach – vjerojatno najekstremniji automobil ikad. Čini se da je nešto bilo u bolonjskom vinu – nešto što je dizajnere, inženjere (i amaterske vozače utrka) natjeralo da pokušaju dosegnuti krajnje granice...
Izvana to izgleda kao vrlo uzbudljivo i ugodno razdoblje za rad u Lamborghiniju. No, povijesne činjenice govore da je to bilo doba velikih svjetskih gospodarskih kriza, a u Italiji su tvornice bile paralizirane nezadovoljnim sindikatima. Početak 1970-ih bio je iznimno nepovoljan za Lamborghini. Miura se prestala proizvoditi, a prodaja Jarame i Espade bila je u padu. Tvornica je gotovo prestala s radom, a u pokušaju rješavanja financijskih problema prodana je i Wallaceova voljena Jota.
Usred te zbrke jedino što je dovodilo kupce do Sant'Agate bile su priče o ekstremnim automobilima – Jota i Countach. Kad je Jota uništena, legenda o njoj dodatno se proširila, a kupci su htjeli svoju inačicu tog ekstremnog stroja. Tako je nastalo šest tvornički prerađenih SVJ-ova.

Kad je 1973. prikazan prvi serijski Countach, narudžbe su naglo porasle. Kupce je ponovno privukao jedinstven i ekstreman nastup automobila. Lamborghini se mijenjao; postupno postajući proizvođač najrazmetljivijih, najraskošnijih i najuzbudljivijih automobila na svijetu − zato što su kupci tako htjeli. A isto vrijedi i danas – nedavno je, otprilike 12 mjeseci nakon početka prodaje, isporučen tisućiti Aventador. Također, za automobil postoji 18-mjesečna lista čekanja, što ga čini jedinim automobilom kojem je u brojnim europskim zemljama, zbog čekanja, cijena za rabljeni primjerak veća od one novog. Za Lamborghini, ekstremno je dobro.

Četrdeset godina nakon Jote, SVJ-a i Countacha izvanredni Aventador pronosi isti buntovnički duh i ekstremni nastup svojih prethodnika, ali i ljudi koji su ih razvijali. Bili su to mladi ljudi – Gandini i Wallace bili su u ranim dvadesetim godinama kad su u značku s bikom uložili svoje srce i dušu. "Te automobile nije načinio Bog", objašnjava Bob Wallace, "nego klinci poput nas."