Bondov najdraži Aston Martin

Bondov najdraži Aston Martin

James Bond se vratio – a s njime i njegov srebrni Aston Martin. Pričamo o Bondovom DB5 kojim idemo u potragu za kućom Skyfall

Slike: MATTHEW HOWEL

KAKVO OLAKŠANJE. Poslije mnogo medijske promidžbe i brojnih najava filma, pokazalo se da je Skyfall uistinu dobar film. Zapravo, možda i najbolji film o Bondu. Istina, ima nedostataka – s trajanjem od dva sata i 23 minute dovoljno je dug da na uobičajenom sjedalu u kinu testira krajnje granice vaše stražnjice – ali u konačnici to je iznimno zadovoljavajući film. Bond se vratio na profinjen način.

Dobra vijest je i ta da u Skyfallu ima mnogo automobila – uključujući, naravno, određeni Aston Martin DB5. Ovaj put Bondov automobil omiljenog proizvođača pojavljuje se dulje nego inače. Nakratko se pojavio u prvom filmu o Bondu u kojem je glumio Daniel Craig, Casino Royaleu iz 2006.; uopće se nije pojavio u groznom idućem nastavku Zrno utjehe iz 2008., ali Skyfall uključuje prilično vožnje u DB5. Dakle, vratio se i Bondov automobil.

"Ovaj DB5, Aston Martin Works je za samo sedam tjedana preuredio kako bi zadovoljio rok za snimanje filma"

Ako već niste pogledali film, slijedi informacija koja bi vam mogla razotkriti radnju filma. Nemoguće je pričati o DB5 iz Skyfalla bez otkrivanja dijelova radnje filma. No, budući da u vrijeme pisanja ovog teksta zarada filma u svijetu iznosi 918 milijuna dolara – a u Velikoj Britaniji je film s najvećim porastom gledanosti– broj onih koji ga nisu gledali vjerojatno ubrzano pada. Ako ste među njima, predlažem vam da ga pogledate. Točka.
Ohrabreni ponovnim pojavljivanjem DB5 u poštenom filmu o Bondu, nazvali smo Aston Martin Works ("novi" naziv za servisnu uslugu Works Service, sa sjedištem u prekrasno preuređenoj zgradi na starom mjestu u Newport Pagnellu) da doznamo znaju li gdje je taj automobil. "Stoji ispred mog ureda", rekao je direktor Graham Darby. "Želite li ga posuditi?"

Sat kasnije, plan je bio skovan. Vozili bismo Astonom do Škotskog visočja, gdje se događa vrhunac filma (barem glede radnje – više o tome uskoro) i pokušali bismo ga fotografirati na filmskim lokacijama.Poslije nekoliko minuta na Googleu otkrili smo da to i neće biti jednostavno kako smo se nadali. Uglavnom jer Skyfall – škotski posjed u kojem je Bond živio kao dječak (ispričavamo se ako niste gledali film!) – ne postoji. Doslovno.

To je bila lažna kuća, sagrađena u Surreyju, a ne u Škotskoj, za potrebe snimanja filma, a planine su naknadno dodane računalnom obradom. Na kraju filma kuću posve unište pa nije preostao ni djelić.
No, prizor u kojem Daniel Craig, vozeći Judi Dench ("M") na sigurnu lokaciju svoje kuće iz djetinjstva, zaustavlja Aston radi trenutka prisjećanja i gdje njih dvoje izmjenjuju nekoliko riječi gledajući prema dolini ispunjenoj maglom, postoji. To je prava dolina s javnom cestom bez određenog odredišta. Mi smo je pronašli. Dva tjedna poslije telefonskog poziva Aston Martin Worksu stojimo pored DB5 boje "Silver Birch" u dolini Etive.

Sitna, uporna kišica prekriva Astonovu besprijekornu karoseriju i postupno probija našu opremu za kišno vrijeme. Naravno, ne možemo biti sretniji. Ovaj DB5, koji je Aston Martin Works za samo sedam tjedana preuredio kako bi zadovoljio rok za snimanje filma, pripada privatnom vlasniku, pa kako bismo zadržali niski broj prevaljenih kilometara, osigurali smo mu prijevoz ovamo. Zbog pomisli na vožnju ovog automobila osjećam se poput desetogodišnjaka koji na božićno jutro otvara dar s igračkom automobilom, a ne kao novinar koji je već sve isprobao.Na snimanju Skyfalla iskorištena su dva identična DB5.

Nitko, čak ni oni koji brinu o automobilima, ne može reći koji je uporabljen za prizore vožnje. Trunčicom sreće, ipak, čini se da postoji sitna razlika među njima – a pomnim pregledavanjem filma (urednici časopisa zamolili su u lokalnom kinu da film pusti sličicu po sličicu) zaključili smo da je "naš" DB5 onaj koji se pojavljuje u traženim scenama. Zapravo, možda je jedini koji se pojavljuje u filmu; izračun prijeđenih kilometara otkriva da je tijekom snimanja prešao mnogo kilometara. Nastavite čitati i otkrijte o kojoj je sitnoj razlici u detaljima riječ...

Iskreno, ne očekujem previše od tog automobila. Naučio sam da je osnovni uvjet za filmske automobile da izgledaju dobro; kakvi su u vožnji nije toliko važno. Budući da je ovom automobilu obnovljena boja i izmijenjena boja u unutrašnjosti, bio sam uvjeren da će u vožnji biti grozan. Ta se pretpostavka pokazala pogrešnom čim sam okrenuo ključ i čim se Astonov redni šestocilindarski motor, suzdržano kašljucajući, pokrenuo uz aristokratski zvuk režanja iz dvostrukih ispušnih cijevi. Njegovo uglađeno i samouvjereno grgljanje zvuči prekrasno.

„U PRVIH NEKOLIKO STOTINA METARA POSTAJE JASNO DA JE OVAJ DB5 VRLO DOBAR U VOŽNJI“

To je izvanredno, budući da je na motoru koji se nalazio u očuvanom, ali neuređenom DB5, tijekom kratkog posjeta Aston Martin Worksu obavljen samo osnovni servis i namještanje, a proveo je i mnogo sati u praznom hodu čekajući na svoj red tijekom snimanja. Nema električnog ventilatora, a doznajem da hladnjak nije zamijenjen ili ispran prije početka snimanja. Tijekom našeg snimanja nijednom se nije pregrijao. Moje mišljenje o Astonima DB uvelike se popravilo.

Uska kromirana ručica mjenjača lako ulazi u prvu brzinu (ovaj se mjenjač doima labavim i jako korištenim), a uz pomak tankog, drvenog upravljača izlazimo s ugibališta i polazimo prema dolini. Već poslije nekoliko stotina metara postaje jasno da je ovaj DB5 vrlo dobar u vožnji. Upravljač je dobro odmjeren i precizan, mjenjač je neznatno neprecizan, a ovjes je dobar, upija izbočine i udubljenja na cesti prekrivenoj tankim slojem asfalta. S ovom iznimno neravnom cestom snalazi se bolje od novog Jaguara XJL koji koristimo kao pratnju.

Mala digresija. Na prvoj fotografiji zamjećujete da je cesta izvanredno dobra. Nije nam bilo jasno zašto je tako beznačajna prometnica tako dobro asfaltirana − dok u razgovoru s mještanima nismo otkrili da su filmaši to morali učiniti, ali poslije snimanja filma. Čini se da su zapravo htjeli lošu podlogu, pa su površinu, otprilike u duljini jednog kilometra, namjerno oštetili. Poslije snimanja cesta je vraćena u savršeno stanje, bez ikakve sumnje uz golem trošak, a dijelovi filma u kojima Aston vozi po lošoj cesti nisu iskorišteni.

Očito je da visokobudžetni filmovi funkcioniraju po posve neobičnim pravilima. Na ovoj uskoj, zavojitoj cesti Aston je teško prebaciti u treću, a premda je riječ o dionici koja dobro testira vozna obilježja − iz krhke karoserije tipa Superleggera ne čuje se nikakvo škripanje − osjećate da DB5 žudi da ga jače stisnete. Zato, kad smo završili sa snimanjem, usmjeravam ga u suprotnom smjeru i stišćem papučicu gasa. Aha! U tome je stvar.

Snažno pritisnite papučicu gasa i redni šestocilindarski motor spremno se odaziva uvjerljivim naletom snage, uz porast broja okretaja, a ZF-ov mjenjač s pet brzina – oprostite mi na idućem izrazu – poslušno reagira na čvrstu ruku. Taj grozni klišej koristim namjerno jer je DB5 uistinu pravi automobil za Jamesa Bonda, kojem je u knjigama Iana Fleminga – i prema prikazu Daniela Craiga – jasno istaknuta osobina okrutnosti. Čini se da uživa u odlučnom i brzom načinu vožnje.

"Kad god se DB5 pojavi u filmu o Bondu, potrebna su minimalno dva identična automobila"

Cesta u ovom dijelu Škotskog visočja ima duge ravnice, a uz nedostatak prometa lako je ubrzati Aston do brzine koja odgovara Grand Touring automobilima, jureći pored ponekog sporog kamiončića. Ljudi koji žive ovdje – a i nekolicina koji ne žive, jer već smo naišli na nekoliko automobila čiji su putnici u potrazi za lokacijama iz Skyfalla – znaju da se film snimao ovdje, a pitam se koliko će ih prepoznati ovaj prepoznatljivi DB5 dok prolazi tim krajem. Posve odgovara ovom okružju, a boja srebrne breze uklapa se sa zagasitim, zamagljenim bojama okolnih vriština.

Zavijajući u petoj, ovaj se DB5 čini se samouvjerenim i toliko sposobnim da je lako zaboraviti da je riječ o površno restauriranom primjerku ručno načinjenog automobila starog 47 godina. Na velikoj brzini, kad se dugačka ravnica pretvara u uski lijevi zavoj, ograničenja njegova zastarjela ovjesa napokon su postala očita, jer se počeo naginjati i njihati malo više nego što se smatra udobnim. Da sam ja sretni vlasnik ovog automobila – sve što Aston Martin Works želi otkriti o njemu jest da je „međunarodni jet-setter“ – potrudio bih se da ovjes i upravljanje ovog automobila budu temeljito usavršeni, jer ima potencijal biti izniman stroj.

To bi se još uvijek moglo dogoditi, jer kad njegove promidžbene zadaće za Skyfall završe 2013., vratit će se u Aston Martin Works na temeljitu restauraciju kakvu i zaslužuje. U razgovoru sa zaposlenicima dobio sam osjećaj da su, premda se osjećaju počašćenima što su odabrani za pripremu automobila za film, pomalo i ljuti jer su zbog nedostatka vremena mogli promijeniti samo boju automobila. "Primili smo poziv sredinom 2011.", prisjeća se Worksov tehnički direktor Kingsley Riding-Felce, "i imali smo otprilike sedam tjedana za posao koji inače traje 14 mjeseci!

Nasreću, jedan od naših klijenata upravo je predbilježio automobil za potpunu restauraciju i rado je posudio automobil za snimanje. Zbog kratkog vremenskog roka, sve što smo mogli učiniti jest pripremiti i obojiti karoseriju i učiniti automobil tehnički ispravnim. Dva zaposlenika radila su 14 sati dnevno od ponedjeljka do subote kako bi uspjela izravnati i obojiti karoseriju." Kad god se DB5 pojavi u filmu o Bondu, potrebna su minimalno dva identična automobila. U posljednja četiri filma o Bondu, "automobile zvijezde" i vozače pronašla je stručna tvrtka Action Vehicles, koju vode braća Gary i Darren Litten. Darren je većim dijelom radio i na Skyfallu. "Uglavnom je za snimke vožnje potreban jedan automobil, a drugi se može koristiti za snimke 'u unutrašnjosti' na prikolici – zapravo neobično je imati samo dva primjerka glavnog automobila jer smo za scenu potjere u Skyfallu imali čak 16 identičnih Audija A5. Teško je pratiti koji je primjerak uporabljen u kojoj sceni, a ako dobro radimo svoj posao to ni ne bi trebalo biti bitno, jer je cilj postići da svi automobili izgledaju potpuno identično."

Tvrtka EON Productions posjeduje izvorni Bondov DB5, jedan od dva primjerka iskorištenih u sceni potjere u Zlatnom oku 1995., a budući da je i taj automobil odabran za snimanje Skyfalla, Worksov primjerak morao je postati identičan. Michelle Harrison, nadzornica restauracije starijih automobila u Worksu objašnjava: "EON-ov automobil kamionom je redovito dopreman do Worksa kako bismo ih mogli uspoređivati. Promjena boje karoserije i unutrašnjosti bila je prilično jednostavna.

Karoserija je ionako trebala biti popravljena i nanovo obojena, a unutrašnjost je bila u dobrom stanju pa smo smeđa kožnata sjedala i ostale dijelove u unutrašnjost mogli obojiti crnom bojom u spreju, poslije čega su sjedala dorađena kako ne bi izgledala posve nova. Pokušali smo bojiti postojeće tepihe, ali naposljetku smo ih ipak zamijenili." Promjena boja očito je oduzela mnogo vremena, ali još je više vremena oduzelo ispravljanje sitnih detalja.

„KUĆA SKYFALL NE POSTOJI. DOSLOVNO. TO JE BILA LAŽNA KUĆA, SAGRAĐENA U SURREYJU ZA POTREBE SNIMANJA FILMA“

Budući da nitko, pa čak ni tvorci filma, ne mogu znati što će se vidjeti u konačnoj inačici filma, sve treba biti savršeno, a dva DB5 bila su iznenađujuće različita u detaljima. "Krovne presvlake bile su različite, antena za radio postojala je na jednom automobilu, ali ne i na drugom, 'naš' automobil imao je zrcala na vratima, EONov automobil imao je zaobljena zrcala na blatobranima itd. Sve to ispravljeno je tijekom restauracije", nastavlja Michelle.

No što je s onim bitnim napravama – strojnicama, sjedalima koja iskaču, primitivnim "navigacijskim" sustavom? U Skyfallu postoji odlična scena kad, nakon što u DB5 s "M" pobjegne iz Londona, Bond, šaljivo reagirajući na njezino zanovijetanje o neudobnosti automobila, palcem prelazi preko gumba na ručici mjenjača za pokretanje sjedala na izbacivanje.

Ta posebna ručica mjenjača više nije ugrađena na Worksov automobil – ako je ikad i bila. "EONovi zaposlenici zaduženi za filmske dodatke došli su i testirali posebnu središnju konzolu, ali sve je bilo posve tajnovito i nije bilo na automobilu kad su nam ga vratili", rekao je Kingsley Riding-Felce. Strojnice koje Bond koristi kod kuće Skyfall također nisu ugrađene, premda se smatra da su dodane na EONov automobil.

Jedini trag Q-ove opreme na Worksovu automobilu odnosi se na obrub otvora na krovu za sjedalo na izbacivanje – a izgleda kao crta mat boje s teksturom. Unatoč fanatičnoj brizi za detalje, postoji jedna mala razlika među automobilima – nešto što tada nitko nije uočio. Dok je DB5 oznaka na prtljažniku Worksova automobila poravnana sa središnjom linijom registracijske pločice, na EONovu automobilu nekoliko je centimetara iznad. Zahvaljujući toj sitnoj razlici – i snimkama izbliza stražnjeg kraja automobila u filmu – znamo da je za sve prizore vožnje iskorišten Worksov automobil.

Nasreću, premda je potkraj Skyfalla Bondov DB5 uništila strojnica helikoptera, nijedan DB5 nije nastradao tijekom snimanja ovog filma; uništeni automobili bili su načinjeni u mjerilu jedne trećine i proizvedeni od plastike. Karoserija Porschea 928 – koji ima sličan međuosovinski razmak i okvire stakala poput DB5 – uklopljeni su s pravim, ali otpadnim dijelovima Aston Martinove karoserije.
Skyfall je postigao veliki komercijalni i filmski uspjeh, a to je i zaslužio. Doima se poput filma koji je načinjen s pravom ljubavlju i poštovanjem za pedesetu obljetnicu filmova o Bondu. (Skyfall je prepun sitnih detalja, od vidljive datumske oznake "1962" na boci koju Raoul Silver nudi Bondu, do činjenice da je M-in stan u Cadogan Squareu nekad bio dom tvorca glazbe za filmove o Bondu Johna Barryja.) Nesumnjivo je da će uskoro pristići i novi film o Bondu.
No, uništenje DB5 predstavlja očito pitanje: hoće li se vratiti u budućim filmovima o Bondu? Trenutačno to nitko ne zna. Ali ako MI6 stupi u kontakt s Aston Martin Worksom, oni bi ga rado obnovili.